1. Bogatstvo nije prepreka svetosti, ali ne smije postati naš gospodar

Elizabeta je odrasla u kraljevskom okruženju, ali materijalno bogatstvo nikada nije smatrala najvećom vrijednošću. Iako se zbog svojega položaja nije mogla odmah odreći svega, u srcu je čeznula za jednostavnim životom kakav je propovijedao sveti Franjo. Njezin primjer pokazuje da svetost ne ovisi o tome koliko imamo, nego o tome koliko smo slobodni od navezanosti na ono što posjedujemo.

2. Vjera se najbolje uči od onih koji je žive

Susret s franjevcima i njihovim načinom života ostavio je dubok trag u Elizabetinu srcu. Posebno ju je nadahnuo brat Rodeger koji ju je poučavao franjevačkim idealima poniznosti, molitve, strpljivosti i ljubavi. Njezin primjer podsjeća nas koliko je važno okružiti se ljudima čiji život svjedoči ono što govore.

3. Ljubav prema Bogu prepoznaje se u ljubavi prema potrebitima

Elizabeta se nakon suprugove smrti još snažnije posvetila služenju siromašnima i bolesnima. Podigla je bolnicu, a zatim se potpuno posvetila njezi bolesnika, osobito onih koji su patili od najtežih bolesti. Nije se zadovoljila time da drugima pomaže izdaleka, nego je bila spremna biti uz njih i dijeliti njihovu patnju. Pokazala je da kršćanska ljubav nije samo osjećaj, nego konkretno darivanje sebe.

4. Životne kušnje mogu postati put dubljeg predanja Bogu

Elizabetin život obilježili su i bolni gubici. Nakon samo šest godina braka ostala je udovica s troje djece, kada je njezin suprug Ludovik preminuo na putu u križarski rat. Umjesto da se prepusti očaju, svoju je bol pretvorila u još snažnije predanje Bogu i služenje drugima. Njezin primjer ne znači da patnju treba umanjivati ili skrivati, nego da i usred nje možemo pronaći novi smisao i put ljubavi.

5. Za svetost nikada nismo premladi

Elizabeta je umrla 1231. godine, u dobi od samo 24 godine, a već je za života bila poznata po svojoj velikodušnosti i brizi za siromašne. Njezin život pokazuje da svetost nije cilj koji treba odgoditi za starost ili neka bolja vremena. Ona počinje u svakodnevnim odlukama, u načinu na koji se odnosimo prema drugima i u spremnosti da Bogu darujemo sve što imamo.