Broj potpomognutih samoubojstava u Austriji značajno je porastao u 2025. godini. Prema upravo objavljenom izvješću Ministarstva socijalne skrbi „Samoubojstvo i prevencija samoubojstava u Austriji 2026.“ prošle je godine zabilježeno 198 osoba potpomognutih samoubojstava. To je 77 posto više nego 2024. godine kada je registrirano 112 slučajeva, izvijestio je Kathpress.

S druge strane, broj samoubojstava bez pomoći blago je pao: u 2025. godini zabilježeno je 1.155 slučajeva, u usporedbi s 1.219 godinu dana ranije. Stopa samoubojstava time je pala s 14 na 13 slučajeva na 100.000 stanovnika. Međutim, kada bi se ubrojila i potpomognuta samoubojstva ukupan broj samoubojstava ipak bi porastao.

Dobni raspon osoba koje su se odlučile na potpomognuto samoubojstvo kretao se od 20 do više od 90 godina. Njih 91 posto bilo je starije od 54 godine. Upadljiva je i spolna raspodjela: dok kod samoubojstava muškarci čine oko 80 posto osoba, kod potpomognutih samoubojstava većinu su činile žene – sa 108 od ukupno 198 slučajeva (gotovo 55 posto).

IMABE: Prevencija pod pritiskom

Institut za medicinsku antropologiju i bioetiku (IMABE) sa zabrinutošću promatra ovakav oprečan razvoj broja samoubojstava. „Stopa samoubojstava bez potpomognutih samoubojstava u 2025. godini pada, dok broj potpomognutih samoubojstava raste. Ako se ona ubroje, ukupna stopa samoubojstava u Austriji raste“, izjavila je ravnateljica instituta IMABE Susanne Kummer. Ona u tome vidi „potkopavanje dugogodišnjih napora u prevenciji samoubojstava“. Kritičnim smatra i to što krizna telefonska linija na saveznoj razini još uvijek nije puštena u rad.

Spolna raspodjela i visoka životna dob mnogih osoba zahtijevaju detaljnije istraživanje. Kummer je uputila na međunarodna istraživanja koja kao moguće čimbenike utjecaja navode usamljenost, potrebu za tuđom njegom, ovisnost o drugima te strah da se nekome ne postane teret. Prema dostupnim podacima i u Austriji iza želje za potpomognutim samoubojstvom rjeđe stoje tjelesni bolovi, a znatno češće gubitak autonomije, gubitak kontrole i strah od ovisnosti. Etičarka je upozorila da se rastuće brojke ne bi smjele prebrzo tumačiti kao izraz uspješnog samoodređenja. Već samo društveno postojanje te mogućnosti može kod starijih, bolesnih ili osoba kojima je potrebna njega, stvoriti iznijansiran pritisak.

Kritika javne percepcije i nedostatka podataka

Kummer se kritički osvrnula i na medijsko izvještavanje. Potpomognuto samoubojstvo često se opisuje kao „dostojanstvena smrt“ ili oslobođenje, dok se o palijativnoj skrbi izvještava razmjerno malo. Time bi se mogao stvoriti dojam da je život s bolešću ili potrebom za njegom manje vrijedan življenja. Osobito bi kod neizlječivo bolesnih ljudi tako mogao rasti pritisak da ne žele biti na teret drugima. „I osobe pod palijativnom skrbi umiru samoodređeno i dostojanstveno“, naglašava Kummer.

Dodatni problem, prema stajalištu instituta IMABE, jest manjkavost podataka. Izvješće Ministarstva socijalne skrbi ne sadrži podatke o dijagnozama, motivima ni konkretnim okolnostima potpomognutih samoubojstava. Ni u okviru SUPRA-e (Prevencija samoubojstava u Austriji) sustavno prikupljanje i vrednovanje tih podataka još nije definirano. Time je otežana utemeljena znanstvena evaluacija Zakona o oporuci za slučaj smrti (njem. Sterbeverfügungsgesetz – austrijskog saveznog zakona kojim je legalizirano potpomognuto samoubojstvo) koji je na snazi od 1. siječnja 2022. godine.

Nerazjašnjeno što biva sa smrtonosnim pripravcima

Daljnja kritika odnosi se na nadzor nad izdanim pripravcima. Nije dovoljno razjašnjeno gdje se pohranjuju neiskorištena ili nevraćena smrtonosna sredstva te kako se može spriječiti njihovo slučajno uzimanje ili pristup trećih osoba. Liječnici i ljekarne nisu obvezni pratiti daljnji put tih pripravaka. Kummer je to nazvala „grubim propustom u provedbi zakona“. S obzirom na rastući broj slučajeva, IMABE zahtijeva bolje prikupljanje podataka, učinkovitije kontrole i dosljedno jačanje prevencije samoubojstava.