Iako uvijek trebamo biti oprezni s riječima, malo kome se ne dogodi propust. Jedan od upečatljivijih primjera ponudio je Mario Enzler, bivši pripadnik Švicarske garde, kojemu se takav gaf dogodio – pred Majkom Terezom.

“Prvi put kada sam susreo Majku Terezu, prestrašila me je”, rekao je Enzler za National Catholic Register. “Razlog je sljedeći. Kada ste pripadnik Švicarske garde, imate obvezu podvrgnuti se nekoj javnoj službi. Ja sam tako bio u kuhinji gdje je juhu od leće trebalo poslužiti 250 ljudi. Miris mi se uistinu nije sviđao. Rekao sam: ‘Dajte mi da perem lonce u kuhinji’, i sestra je pristala”.

Ono što Enzleru isprva nije bilo jasno jest da je lonce potrebno oprati da sjaje kao novi. Lonci koje je pred sobom imao bili su posve crni od uporabe. “Žalio sam se. Bio sam uzrujan, ne šalim se! Bacio sam lonac u sudoper, zbog čega me voda poprskala – hlače, donje rublje i cipele bili su mi posve mokri. Opsovao sam niti ne znajući tko je pored mene”, prisjeća se.

Enzler nije odmah prepoznao tko je redovnica koja se nalazi kraj njega i posprema čaše na pladanj za automatsko pranje. No tada su se pogledali u oči i on je shvatio da je to Majka Tereza.

“Stvarno zvučiš kao mlakonja!” rekla mu je Majka Tereza.

“Mene, koji imam gotovo 190 centimetara i 90 kilograma, nazvala je mlakonjom! Nekoliko mjeseci bio sam vrlo ljutit. Nisam mlakonja. Kako se usuđuje tako me osloviti? Odlučio sam da ću Majci Terezi, kada je sljedeći puta vidim, pokazati da nisam mlakonja”, prisjetio se Enzler svojih tadašnjih razmišljanja.

Jednog dana, nakon Papine audijencije, Enzler se ponovno susreo sa sveticom.

Pa iako mu je ranije, nakon incidenta u kuhinji, posredstvom drugih sestara poslala čudotvornu medaljicu, Majka Tereza je, prije nego što je Enzler uopće stigao progovoriti, izvadila novu medaljicu i pružila mu je.

Kada mu je slala prethodnu medaljicu, poručila je sestrama da je predaju onome čovjeku koji se u kuhinji žalio i ponašao kao djevojčica, prisjetio se Enzler. “Ali znate li što mi se dogodilo? Izgubio sam je!”

“I sada je bila ovdje. Uzima svoju medaljicu, a ja još pokušavam izreći ono što sam želio. Ona mi stavlja medaljicu u ruku i kaže: ‘Ovaj puta nemoj je izgubiti, mlakonjo!'” pripovijeda Enzler, koji ni danas ne može shvatiti kako je Majka Tereza znala da mu je onu prvu čudotvornu medaljicu nestala.