Neki učenik upita učitelja: “Kako je moguće da netko tko pripada Bogu i zna da mu je blizu, katkada doživljava udaljenost od Boga i kao neki prekid s njim?”

Učitelj razjasni: “Kad neki otac želi svog sinčića naučiti hodati, stavi ga preda se i drži ga s obje ruke da ne padne, pa sinčić, idući između očevih ruku, prilazi ocu. Ali dok prilazi ocu, otac malo uzmakne, pa i raširi ruke, i tako ponavlja dok dijete ne nauči hodati.”

Tekst je izvadak iz knjige “Prepoznati dijamant – Izreke pustinjskih otaca i Hasidske priče”. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.