Bila je razlupana, stara, puna rana,
Dražbovatelj mišljaše da ništa ne vrijedi,
No, ipak je podigao violinu i smiješeći se viknuo:
“Što mislite, dobri ljudi,
Koliko biste dali za staru violinu?
Dolar jedan, dolara dva! Zar samo dva?
Tri dolara prvi put, tri dolara drugi put,
Prodano za tri…” Ali ne,
Iz dubine sobe, prilazi sijed čovjek
I uzima gudalo.
Tad brišući prašinu sa stare violine,
On napne opuštene žice,
I zasvira melodiju čistu i slatku,
Kao pjesma anđela o Božiću.

Glazba utihne, a prodavač
Glasom blagim i tihim
Reče: “Što nudite za ovu staru violinu?”
I u zrak je s gudalom diže.
Dvije tisuće! Daje li tko tri?
Tri tisuće prvi put; tri tisuće drugi put;
“Prodano”, reče
Ljudi kliču, no neki se bune:
“Što je sad vrednijom čini?”
I stiže brz odgovor:
“Dodir majstorove ruke.”

Kao i violina,
Čovjek slomljen i grijehom ranjen,
Na dražbi se jeftino
Svjetini nudi.
Za koricu kruha, za čašu vina,
Jedna lijepa riječ, i on ide dalje.
Prodaje se prvi put, prodaje se drugi put,
Gotovo je posve „prodan“.
Ali, On će doći, a svjetina nikad
Razumjeti neće
Pravu vrijednost duše i što može učiniti
Dodir Njegove ruke.

Myra B. Welch

Bitno.net