’Kad sam bio dijete, otac mi je dao zadatak na koji sam bio ponosan. Svakoga dana išao sam u trgovinu da mu kupim dnevne novine. U to se vrijeme u trgovini pojavio automat za zabavu. Dođem i vidim svoje kolege kako veselo stoje i čekaju svoj red. Čudesna mašina. Jedan od njih me stavi u red i sljedeći sam ja u igri. Ne znam što se događa. Odjednom je moj novčić pao u ogromnu provaliju. U nepovrat. I gle čuda, i ja upadam u rupu za tim novčićem, kao u nekoj crnoj noćnoj mori. Igram i pitam se: Jesam li to ja?! Nešto me nesretno ovamo donijelo. Ne uživam, bojim se. Kako ću tati doći? Praznina i strah u meni. Vraćam se najdužim putem. Čekali su me za ručak. Rekoh: ‘Ne mogu jesti. Nisam gladan.’ Otac pita gdje su novine. Izustih: ‘Izgubio sam novčić.’ A Tata je sve znao. Kad su vidjeli da kasnim, zvali su. Netko im je rekao da su me vidjeli kako igram na aparatu. Ja propao i nestao.

I tada, kao u nekom nestvarnom filmu, otac dolazi i grli me i kaže da razumije, da će biti sve u redu: pogriješio sam i to se više neće ponoviti. Tada su se u meni dogodila sva biblijska čuda. Bio sam mrtav i uskrsnuo sam. Ozdravio sam, doživio ljubav koja liječi i daje novi život. Često sam u životu znao pomisliti da je to možda bio najvažniji trenutak moga života. Očeva riječ bila je Božja riječ.’

Nije dobro baciti svoj novčić ni život u provaliju. Provalija stvara strah, postaje sve dublja i strah sve veći. Danas nasloni glavu na Isusovo rame. Tebi kaže: Mir s tobom! I ti trebaš Očevu riječ. Ako osjećaš da si ga izdao, danas čuješ njegove riječi: Mir tebi. Čuješ, zove te! Ma davno je rekao: Ja te šaljem. Ako si osamljen, prestrašen i razočaran, danas tebi govori: Primi Duha Svetoga.

Ako lutaš i ne znaš kamo ideš: Milosrdni Otac davno je za tebe pripremio svečanu haljinu…”