Čovjek na magarcu jaše svojoj kući, a njegov sin trči pokraj. Sustigne ih jedan putnik i kaže: „To nije pravo, oče, da vi jašete, a vaš sin mora trčati za vama. Vi imate jače udove.“ Na to otac siđe s magarca i prepusti jahati sinu. Potom naiđe drugi putnik i kaže: “To nije pravo, dečko, da ti jašeš, a otac mora pješice ići. Ti imaš mlađe noge.”

I tada na magarca sjednu obojica – otac i sin – i jašu dio puta. Uto dođe i treći putnik i veli: ,,Kakvo je to nerazumijevanje, dva momka na jednoj slaboj životinji! Ne bi li trebalo uzeti štap i obojicu vas najuriti?“ Tada otac i sin siđu s magarca i nastave u troje ići pješice: desno i lijevo otac i sin, a magarac u sredini.

Dolazi četvrti putnik, a on kaže: „Vas ste trojica doista neobični putnici. Zar nije dovoljno da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo normalnije da jedan od vas jaše?“

Tada otac i sin svežu magarcu najprije prve, a onda i zadnje noge. Potom provuku čvrst kolac kroz prve i zadnje noge pa su tako na toj osovini nosili magarca kući – magarac je, eto, jahao na njima i više nisu sva trojica išla pješice.

Tako je to kad čovjek slijepo i nepromišljeno prihvaća tuđi prijedlog i padne pod nerazuman tuđi utjecaj.

Gornji tekst preuzet je iz knjige “Primjeri za propovijedi i kateheze”, o kojoj više možete saznati na poveznici ovdje.