Petnaest godina Socijalne samoposluge „Kruh svete Elizabete“ u Rijeci, prve socijalne samoposluge u Hrvatskoj, proslavljeno je na način koji najbolje opisuje samu bit djelovanja Samoposluge – u jednostavnosti, s konkretnim djelima solidarnosti i zajedništva: prikupljanjem hrane u Tower centru, u subotu 18. travnja, zahvalom Bogu i ljudima na misi u crkvi Gospe Lurdske u nedjelju 19. travnja te nakon mise blagovanjem s korisnicima u samostanu riječkih kapucina, objavio je Tiskovni ured Riječke nadbiskupije.

Petnaest godina prošlo je od kada su 20. travnja 2011., otvorena vrata popularne riječke „Socke“, ali i srca mnogobrojnih Riječana koji su kroz nju prošli, što primajući, što darivajući pomoć i podršku. Franjevački svjetovni red Primorsko-istarskog područnog bratstva pokrenuo je projekt Socijalne samoposluge potaknut akcijom Franjevačke mladeži 2010. godine „Mladi protiv gladi“, postavši svjesni brojnosti potrebitih sugrađana u gradu na Rječini, ali i šire.

Misu zahvalnicu za proslavu 15. obljetnice predvodio je gvardijan kapucinskog samostana, fra Miljenko Vrabec. U svojoj homiliji povezao je evanđeoski događaj s puta u Emaus, kada učenici prepoznaju Isusa u lomljenju kruha, s konkretnim djelima ljubavi svih uključenih u rad Socijalne samoposluge – volontera, građana i donatora. Istaknuo je kako se upravo u takvom služenju i darivanju drugima prepoznaje Krist te kako je to put kojim se svijetu svjedoči njegova živa i djelotvorna ljubav.

Na kraju misnog slavlja, voditeljica Samoposluge s. Elida Verunica zahvalila je Bogu na svima i svemu te pozvala okupljene na još ustrajnije djelovanje riječima svetog Franje: „Počnimo, braćo, ispočetka jer do sad nismo učinili ništa!“ Poručila je kako susret s ljudima u potrebi poziva na preispitivanje vlastitog života i odnosa prema drugima, dodajući kako su nam siromasi dani kao ispit savjesti i put koji nas vodi u nebo. Istaknula je i kako je milost služenja dar te naglasila da nije presudno tko je tko – liječnik, gradonačelnik ili siromah – jer svatko može činiti dobro ondje gdje se nalazi. „Budimo primjer dobrote, ljubavi i mira“, zaključila je, zazvavši Božji blagoslov na putu dobra i spasenja duša.

Istaknula je kako je proteklih petnaest godina bilo obilježeno nizom različitih iskustava, od radosti i zahvalnosti do izazova. No, uz građane, donatore, volontere, institucije i suradnike ovoga grada koji su se uključivali u rad, bilo je lakše živjeti franjevačko geslo „nemoj čekati da te se pita za pomoć; kad vidiš da je potrebno, pomozi“, jer upravo je zajedništvo temelj svakog pomaganja.

Zahvalila je na kraju i dugogodišnjem duhovniku Samoposluge, fra Zlatku Šafariću, koji ih je naučio što je sve potrebno za zajedništvo i suživot: na prvom mjestu mala posudica pameti, bačva razboritosti i ocean strpljivosti. Vidno ganut, fra Zlatko, 88-godišnji kapucin koji je za svoga života obnašao mnoge važne službe u Hrvatskoj i inozemstvu, završio je obraćanje riječima da je mnoga mora prošao, ali ovakve divote od srca nigdje nije našao!

Druženje korisnika i volontera nastavilo se u domu braće kapucina uz nesvakidašnji zajednički objed, njoke i divljač, za koji su zaslužne kuharice Doris Vlah i Ljiljana Ferenčić, članice Riječkih kuhara humanitaraca te Lovačko društvo „Orebić“ koje je doniralo veprovinu. Sestre Omnia Deo, s. Šerbela i s. Marija Jozefina, te framašica Katarina Zubac uljepšale su proslavu kako misnog, tako i slavlja oko stola kada im se na gitari pridružio i fra Mario Berišić te se uz zajedničku pjesmu korisnika i volontera druženje radosno nastavilo.