Papa je na prostor u Saurimu, gdje je jučer, 20. travnja, osmoga dana apostolskog putovanja u Africi, a trećega u Angoli, predvodio misu, stigao u papamobilu, nakon što je posjetio dom za starije osobe, javlja Vatican News.

Odlomak Ivanova evanđelja, pročitan na portugalskom jeziku u prisutnosti oko 40 tisuća vjernika – a još 20 tisuća okupilo se na okolnom prostoru – pripovijeda o Isusu koji govori narodu koji je nahranio dan nakon što je podijelio “kruh života” svima koji su mu prišli tražeći hranu. Mnogi ga i dalje traže iz vlastitog interesa, upravo zbog toga što su taj kruh jeli dan prije i bili siti. Ili zato što im je potreban “vođa kojega će poštovati radi vlastite koristi”, a ne “učitelj kojega će voljeti”. Evanđeoski odlomak – napomenuo je Papa u propovijedi – daje nam da shvatimo kako postoje pogrešni razlozi za traženje Krista.

Krist sluša vapaj naroda

Papa Lav XIV. je objasnio kako se logika svijeta, posvećena potrošnji stvari, razlikuje od velikodušne logike pune ljubavi koju Krist ima za nas. On nas uči kako na pravi način tražiti kruh života – rekao je Papa te istaknuo:

“Danas, naime, vidimo da brojne ljudske želje uništavaju nasilnici, iskorištavaju moćnici i da su prevarene bogatstvom. Kad nepravda pokvari srca, kruh svih postaje vlasništvo malobrojnih. Suočen s tim zlima, Krist sluša vapaj naroda i obnavlja našu povijest: podiže nas pri svakom padu, tješi nas u svakoj patnji i ohrabruje nas u našem poslanju.”

Bratstvo i oprost među raseljenima

Isus uklanja smrt iz naše povijesti koju Uskrsli otvara snagom svoga Duha. On je živ i naš je Otkupitelj. To je radosna vijest koja nas sve ujedinjuje u zajedništvu bratstva.

“To je Evanđelje koje dijelimo, čineći sve narode na zemlji braćom. To je poruka koja grijeh pretvara u oprost. To je vjera koja spašava život!”

Riječi ‘bratstvo’ i ‘oprost’ melem su za rane stanovnika Saurima, glavnoga grada angolske pokrajine Lunda Sur, kamo su tijekom godina stigle tisuće interno raseljenih osoba tražeći utočište od užasa građanskoga rata. Mnogi su se 2002. godine, na kraju sukoba, vratili u svoja mjesta podrijetla, dok su mnogi ostali u Saurimu, pridonoseći naglom demografskom porastu u takozvanom “gradu dijamanata”. Svaka dinamika koja ometa to bratstvo, koje je stvorio Otkupitelj, suprotna je – prema Papinim riječima – dinamici Uskrsnuća.

“Svaki oblik ugnjetavanja, nasilja, iskorištavanja i laži niječe Kristovo uskrsnuće, najveći dar naše slobode.”

Nastaviti ići putem nade

Na kraju je papa Lav XIV. potaknuo Angolu da nastavi ići u “mudrom smjeru” koji je zacrtao papa Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Ecclesia in Africa (Crkva u Africi), u kojoj je istaknuo da je crkveni put uvijek ‘sinoda uskrsnuća i nade’, poticaj da nastavimo ići putem nade, ojačani svjedočanstvom mučenika i svetaca. Zadaća je Crkve služiti narodu, predano ga podizati nakon svakog pada, obnavljajući ono što nasilje uništi i radosno dijeleći bratske veze.

“Crkva u Angoli raste u skladu s tom duhovnom plodnošću koja započinje euharistijom i nastavlja se u cjelovitoj brizi za svaku osobu i sav narod.”

U općoj molitvi koja je uslijedila nakon homilije vjernici su podijeli i poduprli taj put, moleći Gospodina da usliši njihove molitve za one koji trpe zbog progona i nasilja, ali koje Bog svojom rukom podiže, podupirući ih u naporu da podnose kušnje i ugnjetavanje. U molitvi vjernika tražili su također od Boga da nahrani one koji su gladni istine i žude za pravdom, kako bi u javnim ustanovama pronašli one koji ih primaju i hrane, kao braću i sestre.

Na kraju euharistijskoga slavlja, prije nego što je napustio oltar, Papa je katolicima u toj zemlji uputio još jednu riječ ohrabrenja: „Angola, ostani vjerna svojim kršćanskim korijenima! Na taj ćeš način moći nastaviti, sve bolje, doprinositi izgradnji pravednosti i mira u Africi i u cijelom svijetu.”