Godinama sam bio živčan, pun straha, depresivan i sebičan. Svi su mi neprestano govorili da se moram mijenjati. I uvijek ponovno da sam živčan. Bili su mi mrski, a ipak sam se s njima složio da govore istinu. Htio sam se promijeniti, ali to mi nije uspijevalo koliko god sam se trudio.

Ono što me najviše boljelo bijaše to da mi je najbolji prijatelj također uvijek iznova ponavljao da sam živčan. I on je neprestano tvrdio da se moram promijeniti. I s njim sam se složio, ali on mi ne postade mrzak. To mi se nije dogodilo. Osjećao sam se tako bespomoćan i zatvoren. Požalio sam mu se. Tada mi on reče:

“Ne mijenjaj se. Ostani takav kakav si. Zaista nije važno hoćeš li se promijeniti ili ne! Volim te takvog kakav si. Sad je to tako.”

Te riječi odjeknuše u mojim ušima kao glazba:

“Ne mijenjaj se, ne mijenjaj se… Volim te!”

I ja se opustih, postadoh životan i, čudo nad čudima, promijenih se!

Sada znam da se zaista nisam mogao promijeniti dok nisam našao nekoga tko me ljubi, promijenio se ja ili ne.

Bože, ljubiš li me ti na ovaj način?

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Sretan čovjek”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.