Bila je hladna zimska noć kad je budistički lama na pragu svojega samostana pronašao promrzlog miša. Pokupio ga je, okrijepio i ponudio mu da ostane u njegovu društvu. I od toga časa život se toga miša poboljšao. Ipak, životinjica nije odavala osjećaj sreće.

”Što ti je, mali prijatelju?” upita ga lama.

”Ti si jako dobar sa mnom i sve je ovdje jako lijepo. Ali, tu je s nama i mačak…”

Lama se nasmiješio. Nije se sjetio da se miš iskonski boji mačke. ”No, ne moraš se bojati, on je dobričina i ne bi nikome nešto zlo učinio…”

Miš odgovori: ”Nema razloga da ti ne vjerujem, ali ja se bojim te životinje. Pretvori me u mačka. Tako ga se više neću bojati.”

Lama nije bio sretan jer mu se ideja nije svidjela. ”No, kad baš želiš, učinit ću kako hoćeš.”

Istog časa miš se pretvori u krupnoga mačka. Ali čim je zamijetio domaćeg mačka, mačak-miš je utekao pod krevet svojega dobrotvora.

”Što ti je, mali prijatelju? Ne bojiš se valjda dobroga mačka?”

Mačak-miš se zastidio i zamolio: ”Znaš, ipak me pretvori u velikog psa, od kojeg će se plašiti ostale životinje.”

Lama nevoljko pristade: ”Neka ti bude, kad već tako želiš…”

Kada je sljedećeg jutra miš pretvoren u psa izašao iz skloništa, opet je ugledao domaćeg mačka i sav naježen od straha utekao potražiti zaštitu u lame.

”Što se opet dogodilo? Da nisi susreo kojega drugog psa?”

Pas-miš se još više zasramio, ali se usudio moliti: ”Znaš, molim te, pretvori me u tigra, u velikog tigra kojega će se svi bojati.”

Lama mu udovolji i tigar-miš iziđe u vrt gdje opazi mačka kako izlazi iz kuhinje. Mačak se silno uplaši i začas potraži spas na obližnjem stablu.

”Gotov sam”, mislio je stari mačak. No, istog se časa i tigar-miš zastraši i potraži zaklon u laminoj sobi. ”Što te sada opet zastrašilo?” upita bivšeg miša, a ovaj promuca: ”Ja… ja… ja se jako bojim!” Lama je prasnuo u smijeh. ”Sada shvaćaš, mali prijatelju, da izgled ne govori ništa. Izvana strašno izgledaš, a bojiš se običnoga mirnog mačka jer ti je srce ostalo neizmijenjeno. Bio si i ostao mali miš.” I istog časa lama pretvori tigra u prvotnog miša.

Srce je nešto sveto, ali i poprište raznih uzbuđenja, te se ne treba nikada njime poigravati, kao što jasno pjeva slovenski pjesnik (u nešto moduliranoj hrvatskoj verziji):

”Srce čovječje sveta je stvar,

Ne šali s njim mi se nigdar,

U njem naš pakao i naš raj,

Sa srcem čovječjim se ne igraj!”

A ako nešto treba mijenjati ili poboljšati, tada najprije treba promijeniti srce, a ne izvanjski izgled.

Lj. A. Maračić