Rabi Mosche Löb je pripovijedao: “Ja sam naučio od jednog seljaka kako treba ljubiti ljude. Taj je sjedio u gostionici s drugim seljacima i pio. Dugo je šutio kao i svi drugi, dok mu vino ne pokrenu srce te reče svome susjedu: ‘Reci mi, ljubiš li me ili ne ljubiš? Onaj odgovori: ‘Ljubim te veoma.’ On reče ponovno: Ti kažeš: ljubim te, a ipak ne znaš što mi nedostaje. Kad bi me u istini ljubio, onda bi ti to znao.’ Drugi nije mogao odgovoriti ni riječi, a i seljak koji je pitao ušuti opet kao i prije. Ja sam pak razumio: Ljubav prema ljudima jest osjećati njihove potrebe i nositi njihove boli.”

Tekst je izvadak iz knjige “Prepoznati dijamant – Izreke pustinjskih otaca i Hasidske priče”. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.