Bagdadski kalif Al-Mamun imao je prelijepog arapskog konja. Bogati Omah želio je tog konja i nudio je mnogo kamila za njega, ali kalif nije htio ni čuti za to. Omah je riješio da dođe do konja po svaku cijenu, pa makar i prijevarom. Znao je kuda će proći Al-Mamun, pa se prerušio u prosjaka, legao nasred puta i čekao.

Al-Mamun je bio čovjek meka srca i, čim ga je vidio, sjahao je s konja kako bi vidio što mu je.

“Pomagajte!” zavapio je lažni prosjak. “Danima gladujem i nisam u stanju hodati.”

Al-Mamun ga je pažljivo popeo na konja i Omah je to smjesta iskoristio da krene u galop, dok je kalif trčao, vičući mu da stane.

Kada je Omah dovoljno daleko pobjegao, zastao je i okrenuo se.

“Ukrao si mi konja”, vikao je Al-Mamun.

“Molim te za samo jedno.”

“Što?” upitao je Omah.

“Da nikome ne kažeš kako si došao do konja.”

“Zašto?”

“Ako se raširi glas o tvojoj prijevari, može se dogoditi da jednog dana nitko ne zastane i pomogne nekome tko leži nasred ulice i zaista umire.”

Arapska priča