Jedan je mladić tražio posao telegrafista. Pronašao je oglas u novinama i otišao na navedenu adresu. Ondje je zatekao velik i užurban ured, ispunjen žamorom i bukom, a negdje u pozadini je stalno kucao telegrafist.

Na jednom natpisu na zidu pisalo je kako kandidat treba sjesti i čekati da ga pozovu u odjeljak. Ispred mladića bilo je desetak kandidata. Kako nije imao što izgubiti sjeo je s ostalima i čekao. Nakon nekoliko minuta mladić je ustao i otišao u odjeljak. Ostali kandidati su se uskomešali i počeli mrmljati. Uskoro se pojavio na vratima šef telegrafske službe i rekao: „Gospodo, možete ići. Mjesto je popunjeno.“

Jedan od kandidata gunđajući je rekao: „Ovaj kojega ste primili došao je posljednji. Nismo ni dobili priliku razgovarati s vama. To nije pošteno!“

Poslodavac mu odgovori: „Žalim, gospodo, no telegraf sve vrijeme Morseovom abecedom kucka poruku:  ‘Ako razumijete ovu poruku odmah uđite. Posao je vaš.’ Izgleda da nitko od vas nije čuo ili nije razumio poruku. On ju je čuo i shvatio. Posao je njegov.“

Sakramenti su ti koji nam olakšavaju komunikaciju s Gospodinom i približavaju nas Njemu. Oni su nam darovani kako bismo u užurbanosti i napastima ovoga svijeta prepoznali glas našeg Nebeskog Oca koji nas usmjerava na pravi put. Zato ih nemojmo shvaćati olako jer je svaki od tih sakramenata korak bliže cilju našeg zemaljskog hoda – Kraljevstvu Nebeskom.

Izvor