Kada se sveti Toma Akvinski, koji je potjecao iz vrlo plemenite i znamenite obitelji – kraljevska je krv tekla njegovim venama – pridružio dominikanskomu redu, njegova je obitelj bila bijesna zbog njegove odluke.

Njegova su ga braća, koji su bili časnici u vojsci cara Fridrika, uhvatili i zatočili u jednome od obiteljskih dvoraca.

Tu su ga svim silama nastojali uvjeriti da napusti red i odbaci od sebe bijeli habit, što je on mirno, ali odlučno odbio učiniti.

Njegovi su tamničari potom rastrgali habit koji je nosio na ramenima i komadiće s prijezirom bacili na pod. Svetac je mirno pokupio razderotine habita i s poštovanjem ih složio.

Dvojica su braće potom naumila izvesti doista đavolski napad. Dosjetili su se da u njegovu sobu uvedu prekrasnu raspuštenicu, obećavši joj veliku nagradu pođe li joj za rukom poljuljati krjepost i odlučnost njihova brata. Već je nekoliko prvih riječi podmukle posjetiteljice otvorilo Tomine oči za opasnost u kojoj se našao. Naježio se, podigao pogled prema nebu i, zgrabivši goruću cjepanicu iz kamina, istjerao nesretno stvorenje iz sobe. Potom je, dršćući od pomisli na opasnost koju je upravo izbjegao, gorućom cjepanicom utisnuo na zidu golemi križ te je, kleknuvši pred njim, duboko zahvalio Bogu što ga je izbavio i žarko mu posvetio cijeloga sebe. Dok je tako molio, pao je u ekstatičan san tijekom kojega su mu se ukazala dva anđela s neba i opasala ga čudotvornim užetom, istodobno izgovarajući ove riječi; “Došli smo od Boga da bismo te opasali pojasom trajne čistoće. Gospodin je čuo tvoju molitvu te ti je neopozivim Božjim darom osigurano ono što zbog ljudske slabosti nikada ne bi mogao sam zaslužiti.” To nije bio san, nego stvarnost, jer su ga anđeli opasali tako čvrsto da je bol probudila svetoga Tomu iz ekstaze te ga prisilila da i preko volje zajaukne. Nekoliko je sluga dotrčalo k njemu, ali ih je sveti Toma, želeći zatajiti milost koju je primio, uljudno otpustio i čuvao svoju tajnu sve dok je na samrti nije otkrio prijatelju i ispovjedniku, bratu Reginaldu, objavivši mu da od toga trenutka nadalje duhu tame nikada nije bilo dopušteno prići mu. Svetac je pojas nosio sve do smrti te ga se i danas čuva u dominikanskomu samostanu u Chieriju!

Ljudske krjeposti koje su anđelima najugodnije jesu čistoća, poniznost i ljubav prema Bogu, a upravo su te krjeposti bile najodličnije u svetoga Tome.

Ne čudi stoga što je privukao ljubav i privrženost ovih blaženih duhova, o kojima je pisao tako divno da neki misle da su mu upravo anđeli došli otkriti tajne svojih anđeoskih naravi.

Ne preostaje nam ništa drugo pomisliti jer, budući da oni žude pomagati svim svojim štićenicima koji ih zazivaju, sigurno bi još žudnije pomogli njemu kojega se zbog mnogo čega naziva anđeoskim naučiteljem i koji je s tolikim uspjehom radio za Crkvu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Paula O’Sullivana “Sve o anđelima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.