Neki se čovjek neprestano osjećao pritiješnjen životnim nevoljama te se potužio poznatom učitelju duhovnog života: “Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv.”

Učitelj uze šaku pepela, baci ga u čašu punu bistre vode koja je stajala na stolu te reče: “Ovo su patnje.”

Voda u čaši se zamuti i pretvori u kal. Učitelj prolije vodu. Uze tada drugu šaku pepela, pokaza je čovjeku, otvori prozor i prospe pepeo u more. Pepeo se izgubi u moru, a more osta kakvo je i bilo.

“Vidiš!” učitelj će. “Svakoga dana odluči hoćeš li biti čaša vode ili more.”

Svijet je pun malodušnih, plašljivih duša, skučenih umova, stisnutih šaka. Jedan od najozbiljnijih nedostataka našeg vremena je odvažnost. Ne glupa drskost, luda nepromišljenost, nego prava hrabrost koja pred svakim problemom mirno razmišlja: “Negdje mora postojati rješenje i ja ću ga pronaći.”

Bruno Ferrero