Jednoć dođe bogataš k magidu 1 iz Kosnitza. “Što ti obično jedeš?” upita ga magid. “Ja sam skroman”, reče bogataš, “kruha, soli i malo vode su mi dosta.”

“Što vam pada na pamet!” korio ga je magid, “pečenje vi trebate jesti i medovinu piti kao i ostali bogati!” I ne pusti čovjeka da ode, dok mu nije obećao da će se od sada tako ponašati.

Poslije toga pitali su hasidi za razlog tako čudnovatog govora.

“Tek kad on bude jeo meso”, odgovori on, “znat će da siromašnom treba kruha. Dok god on jede kruh, mislit će da siromah može jesti kamenje.“

Tekst je izvadak iz knjige “Prepoznati dijamant – Izreke pustinjskih otaca i Hasidske priče”. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.

Footnotes

  1. Tradicionalni židovski vjerski putujući propovjednik, vješt kao pripovjedač Tore i vjerskih priča