Priča se da je jednom k rabiju Menahemu Mendelu iz Kostka došao neki hasid žaleći se na svoju tešku muku.

“Rabi”, pitao je, “što trebam činiti kada me spopadnu ružne misli?”

“Kakve misli?” pitao je rabi.

“Stidim se o tome i govoriti, zaista se stidim.”

“Ipak mi ih ispričaj!”

“Ponekad”, počeo je hasid, “ponekad se pitam, ima li uopće Boga u svijetu.”

”I kad bi tako bilo?”

”Kad ne bi bilo Boga, rabi, tada bi naš život bio besmislen i naše postojanje bez značenja.”

”Ako je takav zaključak, do kojega dolaziš”, reče rabi Menahem Mendel, “tada mirno nastavi sa svojim razmišljanjem!”

Tekst je izvadak iz knjige “Prepoznati dijamant – Izreke pustinjskih otaca i Hasidske priče”. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.