Jednom, dok su mreže još uvijek bile potopljene u dubinama, a mi čekali da nad nama zasjaju tri zvijezde , upitaše me: „Kako to da On nije rekao gotovo ni jednu riječ ribarima, onako baš ribarsku, a njegovi najmiliji učenici bijahu upravo ribari?“

Šutio sam. Još dugo nije bilo zvijezda, sunce je sporo tonulo u more i mreže su još morale vrebati ribu. I oni su šutjeli. Pustili smo se struji da nas nosi…

„Rekao je“, odgovorih. „Nisu zapisali. Matej je bio carinik i nije se baš volio s ribarima. Luka je bio liječnik i o ribanju nije znao ništa. Marko je bio iz Jeruzalema, grada na gori, a Ivan je zadnji pisao, kad je već bio starac, i daleko su od njega bili dani ribarenja…“
„Gdje su onda te riječi koje je uputio nama – ribarima? Zar su propale zauvijek“, upitaše?
„Ne“, rekoh, „jer On je tu – živ. Ako hoćete, molit ćemo ga da oživi jeku onih riječi, davno izgovorenih? “Smiješili su se, radosni…

Tada, kroz šapat morskog lahora, dođoše ove riječi:

“Kad ulaziš u lađu, izuj sandale i odloži kićene haljine dok je more još mirno. Jer ako zapuše vjetar i more se uznemiri, zaista, kažem ti, zaplesti ćeš se u vlastite konope i potonuti sav okićen.”

I reče Isus: „Ne budite poput luda ribara koji, nakon što dvije noći ne bijaše ništa ulovio, reče: ‘Uzalud mi je i dalje bacati mreže, ta ionako opet neću ništa uloviti.’ Te spremi mreže u magazu, leže pred vrata, i zaspi. Tada nenadano dođe gospodar o prvoj noćnoj straži i nađe ga gdje spava pred magazom. ‘Što ti tu radiš’, upita ga, ‘zar ne bi trebao biti na moru s drugima i loviti ribu?’
‘Gospodaru’, odgovori on, ‘dvije noći sam se trudio i ništa nisam ulovio. Ribe nema. Nisam, dakle, više uzalud htio razdirati mreže na oštrim stijenama u dubinama mora i izlagati lađu olujama!’
Tada gospodar planu gnjevom: ‘Zli slugo, nije li jedino bilo tvoje držati mreže u dubinama da vrebaju, a ima Drugi koji se brine o putovima riba i koji za ulov odgovara!’ Zatim reče drugim slugama: ‘Beskorisnog ribara bacite u tamnicu, a njegove mreže dajte drugome!'”
I dometnu Isus: “Jer Kraljevstvo je Božje kao obilan ulov riba kad mu se ribar najmanje nada. Zaista, kažem vam, u onaj dan, neće vas se pitati koliko ste riba ulovili, već kako ustrajno su vaše mreže bdjele u morskim prostranstvima.“

I nastavi: “Zar i ti, kad ideš ribariti, ne pripremiš luč pod pramcem, zar ne pališ ognja da svjetlost s tvoga pramca može privući ribu? Neka, dakle, tvoje svjetlo bude jarko i postojano, a kret tvojih vesala gladak i tih i, kažem ti, privući ćeš ribe iz velikih dubina. Jer nakon što mreže zatvore krug i ti ostaneš sam sa svojim svjetlom u sredini, više ništa neće moći ući ni izaći i tvoj plov biti će završen. Tada će svjetlo zorinje rastjerati noć i tvoj ulov iznijeti na vidjelo i postat će bjelodano je li tvoje svjetlo gorjelo uzalud.”

I dometnu: “Brinite se dakle da vaš oganj nad pramcem plamti najjačim jarom upravo onda kad pod lađom nema ni jedne ribe, i kad je nada u ulov nikakva. Zaista, kažem vam, tek tada sjaj vašeg ognja prizvat će ribe iz najmračnijih dubina. Jer kad bi riba već bila pod lađom zar bi uopće trebalo paliti ognja? Ta ne užiže li se svjetiljka baš zato što je najcrnja noć?”

…Obilazio je Isus svom Galilejom naviještajući: “Kraljevstvo je Božje među vama!” Pristupe mu nato neki od farizeja govoreći: “Pokaži nam, dakle, Kraljevstvo Božje pa ćemo ti vjerovati!”

Isus im nato kaza ovu prispodobu: “Čovjek neki, gledajući ribare kako iznose košare pune riba na obalu, reče: ‘Ja se cijeli život mučim sa sjetvom i žetvom, iščekujem ranu i kasnu kišu, sve u strahu od gladi, a ovi niti siju niti žanju, a košare im pune.’
Odluči, dakle, okušati se u ribarenju. Proda svoju njivu i, pronašavši nekog bogatog gospodara, zakupi kod njega lađu i mreže, te započe loviti. No koliko god se trudio, ne mogaše uloviti ništa. Ne htjedovši se poniziti i potražiti savjeta, da se opravda, reče:
‘U ovom jezeru nema ribe! Kad bi u njemu bilo ribe, ja bih je zasigurno bio ulovio.’
Uze nato svoje mreže i, pronašavši sluge onoga gospodara, reče im:
‘Pokažite mi gdje je riba, da je mogu uloviti ili, u protivnom, zahtijevam da mi se vrati novac utrošen u najam lađe i mreža.’
Sluge se usprotiviše i rekoše da se za ribu ne može kazati evo je ovdje ili eno je ondje… Uto, čuvši sve što se dogodilo, dođe i Gospodar. A ovaj mu reče:
‘Evo ti tvoje lađe i mreža, vrati što sam ti platio!’
Nato mu Gospodar odgovori:
‘Luđače, jesi li ispitivao lice neba i zemlje? Jesi li promatrao mjesec i zvijezde, osluškivao tajne putove riba? Jesi li motrio tokove morskih struja? Jesi li pazio na koju stranu prelijeću ptice?’
‘Ne’, reče ovaj postiđen, ‘nisam znao da je sve to potrebno.’
‘Drzniče, kako se onda usuđuješ pitati: Gdje je ulov, pokažite mi ga?’

Kad Isus dovrši prispodobu, farizeji se, ne znajući što da mu odgovore, udalje od njega.

Nato Isus dometnu: “Zaista, kažem vam, Kraljevstvo se Božje otkriva samo onome koji osluškuje šapat Neba. I Kraljevstvo je Božje kao obilan ulov riba u noći, baš onda kad mu se ribar najmanje nada.”
I ne usudiše se više ga pitati.

Spustio se sumrak, a na nebu zasjaše tri zvijezde. U radosnoj šutnji, upravismo barku k potopljenim mrežama. Čuo se samo šapat mora i zadnji krikovi galebova…

Petar Nodilo SJ