Biti velikodušan

Velikodušnost prema Bogu mora se očitovati u velikodušnosti prema drugima: »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.«

shutterstock

Foto: Shutterstock.com

Velikodušnosti je svojstveno brzo zaboraviti sitne nesuglasice do kojih može doći u svakodnevnome zajedničkom životu; nasmiješiti se i učiniti život ugodnijim drugima, makar prolazili kroz teško razdoblje; suditi bližnjega s velikodušnošću punom razumijevanja; preuzimati na sebe manje ugodne zadaće u radu i zajedničkom životu; prihvatiti druge onakvima kakvi jesu, ne dajući previše važnosti njihovim nedostatcima – malom pohvalom ponekad možemo učiniti puno dobra – dati pozitivan ton razgovoru i, kada je to potrebno, kojoj manjoj ispravci; izbjegavati negativnu kritiku, koja je često nekorisna i nepravedna; otvarati prijateljima ljudske i nadnaravne obzore. Osobito treba olakšati put onomu pokraj nas kako bi se više približio Kristu. To je najbolje što možemo dati.

Svakoga dana imamo blago za razdijeliti. Ako ga ne darivamo, gubimo ga; ako ga dijelimo, Gospodin ga umnaža. Ako smo pozorni, ako promatramo njegov život, on će nam pokazati prilike za dragovoljno služenje ondje gdje su rijetki možda spremni to učiniti. Kao što je Isus na Posljednjoj večeri oprao noge učenicima, ne ćemo izbjegavati najneugodnije poslove, koji su često najpotrebniji, i preuzimat ćemo na sebe manje ugodne zadaće. Naučit ćemo da se prigode za služenje ostvaruju u žrtvi, kao plod unutarnjeg stava samozataje i odricanja; shvatit ćemo kako je za pronalazak tih prigoda za služenje nužno potražiti ih: misleći o tome kako je onima koji s nama zajedno žive i rade, što im je potrebno, u čemu im možemo biti od koristi. Sebičnjak, koji provodi dan daleko od Boga, misli samo na svoje potrebe i hirove.

Gospodin daje stostruko za svaku stvar koja se napustila njemu za ljubav. Tko tako slijedi Isusa, osim toga, ne samo da se stostruko obogaćuje u ovome životu, nego je upravo predodređen. Na kraju vremenâ čut će glas onoga Isusa kojemu je služio cijeloga života: »Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od početka svijeta!« Čuti takve riječi dobrodošlice u vječnost bit će već dovoljno da nadoknadi velikodušnost. U vječnost nas uvode Isus i Marija za ruku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 21. prosinca 2013.

Možda vam se svidi