KORIZMENA MEDITACIJA

Bez žrtve nema duhovnog razvoja

Jučer je počela korizma, a današnje nas evanđelje upozorava: želimo li slijediti Krista, nosimo vlastiti križ – “A govoraše svima: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.’”

Isus

Foto: Shutterstock.com

Gospodin se obraća “svima” i govori o svakodnevnom križu. Ove Isusove riječi i danas imaju svoje puno značenje. Upućene su svima koji ga žele slijediti: doista, ne postoji kršćanstvo bez križa, kršćanstvo koje bi bilo za trome i nemarne kršćane kojima je strana požrtvovnost. Isusove riječi objavljuju nužan uvjet: “Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.”

Kršćanstvo iz kojeg se nastoji odbaciti križ dobrovoljnog mrtvljenja i pokore pod isprikom da podsjeća na mračno razdoblje srednjeg vijeka i da je potpuno nezamislivo u današnje moderno i humanističko doba, iskrivljeno je kršćanstvo. Takvo kršćanstvo samo bi se nazivalo kršćanstvom i ne bi moglo sačuvati evanđeoski nauk niti pružiti poticaj ljudima u nasljedovanju Krista.

Bez duha požrtvovnosti i mrtvljenja nema razvoja duhovnog života. Sveti Ivan od Križa kaže da ako samo mali broj ljudi uspijeva doći u stanje duboke povezanosti s Bogom, to je stoga što se mnogi ne žele podvrgnuti “većoj pokori i mrtvljenju”. Također je zapisao: “Ako želite posjedovati Krista, nikada ga nemojte tražiti bez križa.”

Nemojmo dakle zaboraviti da je mrtvljenje u bliskoj vezi s radošću i da srce, kad je pročišćeno, postaje poniznije u odnosu s Bogom i drugim ljudima. Ovo je veliki paradoks koji sa sobom nosi kršćansko mrtvljenje. Na prvi pogled izgleda kako prihvaćanje, štoviše, traženje patnje, čini od dobrih kršćana najžalosnija bića, osobe koje ‘najgore prolaze’. Stvarnost je posve drukčija. Mrtvljenje donosi tugu samo u slučaju sebičnosti i nedostatka velikodušnosti i ljubavi za Boga. Žrtvovanje uvijek nosi sa sobom radost usred boli: radost jer se ispunjava volja Božja koju ljubimo i za nju se zalažemo. Dobri kršćani žive ‘quasi tristes, semper autem gaudentes: kao žalosni, a uvijek radosni’ (2 Kor 6,10).

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

Objavljeno: 2. ožujka 2017.

Možda vam se svidi