Tko je Damian Stayne, laik koji će iduću subotu održati veliki susret ozdravljenja u Zagrebu?

Informacija kako će se u subotu, 14. rujna, u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu održati konferencija “Obnovi svoja čudesa” – na kojoj će se, između ostalog, moliti za čudesa i ozdravljenja – izazvala je popriličan interes u katoličkim, ali i nekatoličkim krugovima u Hrvatskoj.

Konferencija, koju organizira hrvatska podružnica britanske molitvene zajednice Cor et Lumen Christi (Srce i svjetlo Kristovo), trajat će od 9 do 23 sata te će uključivati nagovore, slavljenje, klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, svetu misu te “čudesnu službu ozdravljenja” (eng. miracle healing service), koju će predvoditi osnivač Cor et Lumen Christi Damian Stayne.

Tko je Damian Stayne?

Radi se o britanskom vjerniku laiku, udovcu i ocu dvoje djece, s višegodišnjim iskustvom evangelizacije diljem svijeta.

Ovo nije prvi put da dolazi u Hrvatsku, a posljednji susret u našoj zemlji održao je u veljači 2023. kada je gostovao u ispunjenoj crkvi u župi Marije Majke Crkve, na Trnovčici u zagrebačkoj Dubravi.

Zajednicu Cor et Lumen Christi, čija je duhovnost inspirirana karizmatskim pokretom, osnovao je 1990. Danas su priznati kao biskupijsko privatno vjerničko društvo biskupije Arundel i Brighton na jugu Engleske. Kako piše na njihovim mrežnim stranicama, misija zajednice je spojiti kontemplativni (monaški) aspekt kršćanskog života s onim misijskim i karizmatskim. Na to upućuju “srce” i “svjetlo” iz naziva zajednice koja, također, snažan naglasak stavlja na Euharistiju. Članovi, inače, mogu birati jedan od dvaju puteva služenja zajednici: život s drugim članovima u jednoj od dviju rezidencija, s naglaskom na štovanje Presvetog sakramenta i molitvu časoslova ili nerezidencijalni oblik života “u svijetu”. Među njihovim članovima ima svećenika, laika, ali i cijelih obitelji.

Na stranicama stoji kako se financiraju “od Providnosti”, tj. od donacija. Slično piše i u njihovoj Povelji, gdje navode da “radosna vijest mora biti dostupna siromašnima”, zbog čega su događanja koja organiziraju bazirana na donacijama kako bi mogli prisustvovati svi “bez obzira na financijsku situaciju” (na konferenciji u Zagrebu također će se prikupljati donacije, navedeno je na plakatu kojim se reklamira susret).  Zajednica ima i zaposlene članove na puno radno vrijeme.

Njezin osnivač svojevremeno je gostovao na Laudato televiziji, gdje je detaljnije progovorio o svojem životu i djelovanju.

Napustio vjeru, pa joj se vratio

U emisiji “Izdvojeno”, Damian Stayne otkrio je kako je odrastao u “pobožnoj katoličkoj obitelji” te da je njihova kuća “neprestano bila ispunjena mladima koji su iskusili živu vjeru”.

Kasnije je, kaže, ušao u “pobunjeničku” fazu u kojoj je izgubio vjeru. “Postao sam ateist, ali ponovno sam ju pronašao kroz karizmatski pokret. Vratio sam se Crkvi.”

Stayne je s vremenom postao poznat po “čudesima” i “ozdravljenjima” koji se, prema tvrdnjama ljudi, događaju na njegovim susretima.

“Naš tim svaki tjedan ide na ulice ljudima govoriti o Isusu. Mnogi od njih nikada nisu bili u crkvi, ili su prestali ići u crkvu. (…) Molili smo nad mnogim ljudima i oni su ozdravili, muslimane je ozdravljao moj tim, ljudi su predavali svoj život Kristu zbog tih znakova i čuda. Isto se događa na našim službama ozdravljenja, ljudi nakon godina i desetljeća vraćaju se ispovijedi”, poručio je, dodavši kako ljudi pomoću čuda vide da je Isus živ i žele “imati odnos s takvim Isusom”.

“To nije ništa neuobičajeno u katoličkoj tradiciji. Znakovi i čudesa uvijek prate propovijedanje”, istaknuo je evangelizator, pozivajući se na primjere mistika i svetaca iz crkvene povijesti.

U jednom razgovoru za BBC, poručio je kako nije on taj koji ima “sposobnost ozdravljenja”, već da je isključivo alat u Božjim rukama. “Vjerujem da nam je Bog dao sposobnost da pristupimo božanskim darovima – poput vjere, suosjećanja – i to može otključati nešto od Božje moći, kako bi Bog mogao slobodno djelovati.”

U intervjuu za Laudato naveo je primjer žene koja je javno posvjedočila da je imala tumor veličine šake koji je nakon molitve nestao.

Naveo je i primjer iz Hrvatske, kada mu je, kako kaže, Bog u osobnoj molitvi poručio: “Sutra ću liječiti ljude tvojom sjenom.”

“Pomislio sam: ‘Molim?’ Ali to je On rekao i znao sam da je istina. Objasnio sam ljudima kako je to Božji plan. Prošetao sam među ljudima i 32 ih je ozdravilo preko moje sjene. Ja sam kršćanin poput vas, to nije moja sjena. U sebi nosim Isusa, to je zapravo njegova sjena. Svaki kršćanin posjeduje nadnaravnu moć, svojom prisutnošću donosite Isusa bližnjima”, opisao je scenu koja asocira na sličnu zgodu sa sv. Petrom iz Djela apostolskih (Dj 5, 15).

Inače, potpisnik ovih redaka jednom je prilikom prisustvovao susretu koji je Damian Stayne predvodio. Tada je stotinjak osoba posvjedočilo javno da je primilo neki oblik fizičkog ozdravljenja, uključujući one koji su dizali štake u zrak ili tvrdili da im više nisu potrebne naočale. Unatoč tome, bez poznavanja osoba i njihova zdravstvenog kartona, iznimno je teško procijeniti što bi od toga doista moglo biti autentično. Prosudbu možete dati i sami, s obzirom na to da su na YouTube kanalu zajednice dostupni brojni videozapisi u kojima ljudi svjedoče o fizičkim ozdravljenjima posredstvom molitve.

Kako Crkva gleda na susrete za ozdravljenje

Katolička Crkva od najranije povijesti priznaje postojanje nadnaravnih darova, tzv. “karizmi” – koje su se, prema biblijskim izvještajima, očitovale u djelovanju Isusa i njegovih učenika, ali i drugih članova Crkve kroz povijest – uključujući tzv. “izvanredne karizme” ozdravljenja, proroštva i čudesa.

U novije vrijeme posebno se ističe primjer Padra Pija, talijanskog sveca iz 20. stoljeća, o čijim čudesnim djelima postoji na tisuće svjedočanstava. Unatoč tome, važno je istaknuti da Crkva karizme ne shvaća kao znak ili dokaz svetosti neke osobe.

Kako se navodi u Katekizmu, u točki 799: “Bile izvanredne ili jednostavne i smjerne, karizme su milosti Duha Svetoga koje, izravno ili neizravno, koriste Crkvi, a imaju za svrhu izgradnju Crkve, dobro ljudi i potrebe svijeta.”

Katekizam, također, navodi potrebu “provjere karizmi”.

Foto: Flickr.com/Office of Youth Ministry

Što se tiče Damiana Stayna, Bitno.net dobio je na uvid nekoliko dokumenata u kojima različiti biskupi i crkveni uglednici izražavaju podršku njegovom djelovanju, uključujući papinskog propovjednika i kardinala Raniera Cantalamessu.

Također, kako doznajemo, Kaptol je dopustio održavanje susreta u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu, uz ogradu da se trebaju izbjeći teatralnost i senzacionalizam, dvije boljke koje su u povijesti nerijetko pratile slične susrete različitih evangelizatora i “karizmatika”.

Upravo kako do takvih situacija ne bi došlo, Vatikan je svojevremeno objavio “Naputak o molitvama za ozdravljenje” u kojem poziva na razlikovanje liturgijskih od neliturgijskih molitvi za ozdravljenje.

Molitve koje predvode Stayne i njegov tim spadaju pod potonje, a prema Naputku, “nužno je (…) da se u njihovom odvijanju ne dođe – osobito ne od strane onih koji vode te molitve – do oblika koji bi sličili histeriji, prijetvornosti, teatralnosti ili senzacionalizmu”.

U dokumentu objavljenom 2001., a koji nosi potpis tadašnjeg prefekta Kongregacije za nauk vjere Josepha Ratzingera, ističe se i da se “oni koji vode slavlja za ozdravljenja” trebaju potruditi “očuvati ozračje ozbiljne pobožnosti i koristiti nužnu razboritost, ako se među prisutnima dogodi ozdravljenje”. Također, po završetku slavlja “mogu istinito i točno prikupiti eventualna svjedočanstva, a sam slučaj podvrgnuti mjerodavnoj crkvenoj vlasti”.

U slučaju “ozbiljnih nepoštivanja liturgijskih i disciplinskih odredaba”, dužan je intervenirati biskup, ističe se.

I Hrvatska biskupska konferencija reagirala je svojevremeno na ove pojave, objavivši 2020. dokument “Karizmatski pokret i obnova u Duhu u Katoličkoj Crkvi: Fenomenološka analiza i pastoralne smjernice Crkve“.

U dokumentu koji je, pod vodstvom sisačkog biskupa Vlade Košića, sastavilo Vijeće HBK za nauk vjere, priznaje se kako “postoji mnogo izvještaja o čudesnim ozdravljenjima u krugu karizmatske obnove”.

“Neki članovi, koji su uključeni u karizmatsku obnovu – nakon opetovanog iskustva prisustvovanja izvanrednim ozdravljenima koja su se zbila dok su se i oni moliti nad bolesnicima – došli su do zaključka kako ih Bog na poseban način zove u službu ozdravljenja. To su oni vjernici koji, prema Pavlovim riječima, ‘imaju karizmu ozdravljenja’ (1 Kor 12, 30).”

No Vijeće je upozorilo na “opasnost od lažnih očekivanja čudesnih ozdravljenja”, istaknuvši kako “pojedini karizmatici u svojim molitvama grčevito traže čudesna uslišanja smatrajući da, ako nisu uslišani, da je to samo zbog slabe vjere i nedovoljno snažne molitve”.

“Mišljenje da će božansko ozdravljenje stići onima koji dovoljno mole ide tako daleko da su neki govorili kako oni koji idu liječniku pokazuju da nemaju dovoljno vjere. U grčevitom traženju ozdravljenja može se skrivati nespremnost da se prihvati križ”, stoji u dokumentu.

Iz Vijeća stoga naglašavaju kako je “činjenica da neki bolesnici bivaju izliječeni po molitvi, a drugi ne”, poručivši kako su i ozdravljenje i strpljivo prihvaćanje bolesti “pobjeda milosti Božje i ljudskog duha nad smrću”.

“Prema tome, jasno je da Bog želi da potražimo medicinsku pomoć kad smo bolesni. Bilo bi preuzetno odbiti liječničku pomoć pod izlikom da bi to pokazivalo manjak vjere u Božju moć da nas izliječi, kao što se može ponekad čuti na nekim karizmatskim seminarima. Odbijanje medicinske pomoći značilo bi pokušati prisiliti Boga da nam pomogne nekim čudom, a to nije stav prave vjere, nego više pokušaj manipuliranja Bogom.”

Dapače “u povijesti Crkve nalazimo puno velikih svetaca koji su bolovali od teških i kroničnih bolesti od čega ih nije oslobodila njihova snažna molitva, pa ni sama svetost života”, zaključuje se.