Brak je dugotrajni odnos udvoje, u kojemu je suradnja bračnih partnera osnova zajedničkog uspjeha, zadovoljstva i sreće. U njemu oboje moraju biti sretni i zadovoljni, jednako uspješni i neuspješni, skrbni jedno za drugo, a ne samo svaki za sebe. Uspjeh jednoga je neostvariv bez nastavljanja suradnje s drugim i za drugo. Jedno treba drugo. Brak je sretan udvoje, zadovoljan udvoje, uspješan udvoje, zdrav udvoje, bolestan udvoje, nesretan udvoje, frustriran udvoje, nevjeran udvoje, ljubomoran udvoje. Naime, sve se u njemu događa udvoje. U njemu dominira princip reciprociteta. Ako on izostane, ako ga jedan od partnera odbaci i počinje se ponašati ne “udvoje” nego “zasebno”, ako počne misliti samo na sebe, za sebe, na svoju, a ne više na zajedničku sreću, na svoj a ne više na zajednički uspeh, na svoj a ne više na zajednički dobitak, na svoje a ne više na obostrano fizičko i psihičko zdravlje, na samo svoj a ne više na obostrani užitak, na samo svoju a ne više na obostranu udobnost, na svoju a ne više na zajedničku budućnost, brak se raspada i ide velikim koracima prema rastavi.

U braku nema dobitnika i gubitnika. Uvijek su oboje i dobitnici i gubitnici. Zasebni dobitnik postaje u braku gubitnik jer nema s kime podijeliti svoju pobjedu, jer nema suradnika s kojim će uživati u njoj, jer mu postignuta prednost onemogućuje suradnju partnera bez koje ona prestaje biti prednost i postaje zapreka njenoj realizaciji i uživanju. Dobitnik u braku ostaje bez bračnog partnera i nužno ga pokušava pronaći izvan braka, jer mora s nekim podijeliti postignutu pobjedu. O tom dubljem povodu i uzroku rastave braka malo se razmišlja. Mi ulazimo u brak da s nekim podijelimo sreću i nesreću, uspjeh i neuspjeh, zdravlje i bolest. Ako od partnera učinimo gubitnika (mladi bi rekli “luzera”!), on ne želi s nama dijeliti, a time i omogućiti “uživanje udvoje”. Posljedica je traganje za nekim koji će nam to omogućiti.

Samo obostrano dobitnički brak može trajati. Samo obostrano dobitnička monogamija je kvalitetna i održiva i jedina je prevencija jednostrano dobitničkog sadizma ili mazohizma koji je, nažalost, često obilježje većine nekvalitetnih monogamija. Samo obostrano dobitnički brak je brak iz ljubavi, a jednostrano dobitnički je uvijek samo brak iz obveze, koji nužno traži nešto “treće” (dijete, ljubavnika ili ljubavnicu, i dr.) da se održi. Ukoliko takva “podrška” izostane, mnogima je jedini izlaz rastava.

Rastava je često samo nužno zlo, ali ne i rješenje bračnih problema. Nekvalitetni brak i nekvalitetna rastava idu nažalost često zajedno i klasična su posljedica jednostrano dobitničkog života udvoje, koji je ustvari uvijek obostrano gubitnički.

Moramo biti na čistu: u braku ne može jedna strana pobijediti. Uvijek pobjeđuju ili gube obje strane, kod čega moramo voditi brigu o djeci, koja su ustvari najveći gubitnici ili dobitnici bračne pobjede ili poraza svojih roditelja!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.