U jeku rasprave o “normalnim” i “nenormalnim” katolicima, u svojem prepoznatljivom stilu oglasio se i Nino Raspudić. U svojoj posljednjoj kolumni za Večernji list Raspudić je najprije otkrio imena nekih od “normalnih” katolika koji su pokrenuli peticiju “protiv udruga Vigilare i U ime obitelji, te biskupa Vlade Košića”, a koju je s oduševljenjem popratio portal Index, te potom odgovorio na pitanje tko su zapravo pravi “normalni” katolici u Hrvatskoj.

“Na prva tri mjesta potpisnika deklaracije ‘normalnih katolika’ nalaze se dvije SDP-ove funkcionarke. Za jednu od njih, Biljanu Gaća, šira javnost je saznala kad je, nakon što je dva dana u Saboru mijenjala tadašnjeg ministra Predraga Matića, taj napor honorirala iskoristivši pravo na šest mjeseci pune saborske plaće i pola plaće idućih šest mjeseci. Ako to nije normalan katolik, ne znamo što jest. Potpuno u skladu s jednom specifičnom interpretacijom katoličkog morala, pogotovo na jugu Europe, u smislu – ne možemo mi toliko griješiti koliko nam dragi Bog može oprostiti, uza što se veže i dubiozno razlikovanje između grijeha i ‘grehote’. Primjerice, grehota bi bila propustiti 145 tisuća kuna za dva dana pojavljivanja u Saboru. Normalna katolkinja Biljana Gaća, normalno i katolički, smatra i kako vjeronauk treba izbaciti iz škola. Uz dvije SDP-ovke na tronu stoji još jedan tip normalne katolkinje, a to je protestantkinja, zapažena u javnosti po kritiziranju druge Crkve, a sada i kao potpisnica peticije za normaliziranje katolika. Sudeći po potpisnicima, normalan katolik bi se trebao zalagati za pobačaj, izbacivanje vjeronauka iz škola, njegovati jugoslavensko naslijeđe, a idealno bi bilo da je protestant”, piše Raspudić, dodajući kako je riječ o mizernom pokušaju medijske manipulacije i dokazu potpune pogubljenosti lijevo-liberalne scene kojoj ne preostaje drugo nego mržnja, etiketiranje i širenje nesnošljivosti.

“Bolje bi bilo da se učlane u HDZ”, savjetuje im Raspudić, budući da je upravo vladajuća stranka postala pravo “uporište za održavanje otančale lijeve kulturne hegemonije i njeno ažuriranje novim, dženderističkim dogmama”.

“Doista, što će vam fiktivni ‘normalni katolici’ pored postojećih, vladajućih ‘ćatolika’, naših dobrih HDZ-ovaca? Demokršćana koji kažu ‘smatram to i to, osobno sam za to i to, ali’. U ovom ‘ali’ se odvija cijela hrvatska politička tragedija. Ili možda u onome što mu prethodi, a što nikada nije bilo uvjerenje nego podilaženje svjetonazorskoj većini koju će se, nakon izbora, u političkoj praksi lako i po stoti put preveslati.”

A posljednji primjer kojim su HDZ-ovci dokazali svoje “ćatoličanstvo” Raspudić vidi u usvajanju Programa rada Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba za 2018. godinu, pri čemu su glasovi HDZ-ovih zastupnika bili presudni, baš kao i kod “briselski navođenog” izglasavanja “Zakona o suzbijanju diskriminacije” 2008. godine.

“Radi se, de facto, o najavi ratificiranja Istanbulske konvencije, rodne ideologije umotane u celofan brige za zaštitu žena od nasilja. Taj program, čiju ćemo realizaciju plaćati iz poreza i prireza, u sklopu promicanje ‘rodne ravnopravnosti’ (ne spolne!) nalaže zadaću ‘promicanja uporabe rodno osjetljivog jezika u tijelima Grada Zagreba kao i u javnom govoru’. No ne staje na orvelovskom novogovoru već traži i ‘suzbijanje rodnih stereotipa i uvođenja rodno osviještenog proračuna’. Predviđa i ‘edukaciju’ (čitaj – ispiranje mozga) gradskih zaposlenika za ‘rodno osjetljivo upravljanje proračunskim sredstvima i za unaprjeđenje položaja žena u procesu javne nabave’ i kao šlag na kraju ‘promicanje rodno osviještenog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama’. Također daju okvir za dokidanje gradska sredstva programima koji nisu na liniji rodne ideologije. Dakle, svi će plaćati, a samo pravovjerni dobivati. Program su izglasali lijeva oporba i HDZ. Dio Bandićevih zastupnika bio je protiv, a dio suzdržan. Tako je HDZ ispao ljeviji od Bandićevaca, i ponovo prevario svoje birače…”, piše Raspudić, te zaključuje:

“Tako funkcionira mistično tijelo HDZ-ovo, glava ili stražnjica su negdje drugdje, a u gradskoj skupštini nalaze se ruke koje se nepogrješivo, bez iznimke, mogu dići za bilo što na bilo kakav mig. Takav HDZ je idealna stranka za zastupanje interesa i vrijednosti ‘normalnih katolika’, a pojava bilo kakve savjesti ili odgovornosti prema biračima bila bi čudo jednako pojavljivanju originala Dejtonskog sporazuma.”

Cjeloviti tekst možete pročitati na ovom linku.

Bitno.net