Hrvoje Vargić komentirao sramotan čin ‘vježbanja’ u crkvi: Da im je hrabrost velika kao mišići…

Svaka stvar (biće), svaki dio stvarnosti ima svoju inherentnu vrijednost koja poziva na prikladan odnos prema istoj – taj prikladan odnos određen je objektivnom vrijednošću same stvari, a ne činjenicom hoće li se ta stvar naći uvrijeđenom ili ne. Kad netko nekome (da prostite) opsuje mater, on je objektivno učinio nešto neprikladno i uvredljivo spram vrijednosti i dostojanstva te osobe, čak i ako je onaj kome je psovka upućena prosvijetljeni mistik koji se nikada ne vrijeđa. Kad netko opsuje Boga, Bog se subjektivno ne vrijeđa, ali ovaj čini nešto objektivno pogrešno spram vrijednosti bića koje nazivamo Bogom. Utoliko možemo reći da tim činom vrijeđa Boga. To vrijedi čak i ako ne vjeruje da Bog postoji, s obzirom da može shvatiti idealni sadržaj pojma “Bog” neovisno postoji li on u stvarnosti ili samo u umu. Sadržaj pojma Bog uvijek je ispunjen najvišim dostojanstvom tj. svetošću koja, čak i ako Bog samo postoji u umu, jasno pokazuje da su uvreda i psovka neprikladan odnos spram njega.

Potajno unijeti sprave za vježbanje i raditi trening ispred svetohraništa objektivno je neprikladan i uvredljiv odnos spram te stvarnosti, iako se Bog u svetohraništu nije subjektivno uvrijedio. Subjektivna odgovornost onih koji su to učinili je umanjena jer ne znaju što čine i jer dio njihova motiva možemo smatrati pozitivnim (želja da se dopusti tjelovježba). No, kako je put u pakao popločan dobrim namjerama, tako ni njihovi dobri motivi ne mijenjaju objektivnu narav njihova čina koja je (najblaže rečeno) neprikladna i uvredljiva. Utoliko objektivno vrijeđa Boga, iako se Bog subjektivno nije našao uvrijeđenim.

Ipak, čak i da ova dva superjunaka ne znaju ništa od idealnom sadržaju pojma Bog – što je moguće s obzirom na intelektualni i duhovni alibi stav suvremenog čovjeka spram najvažnijih pitanja – oni ipak nedvojbeno znaju što taj sadržaj znači za velik broj onih koji vjeruju u Boga. I tu je opet njihov čin neprikladan spram stvarnosti vjerovanja onih koji vjeruju, a vrijednost te stvarnosti utemeljena je na ljudskom dostojanstvu onih koji vjeruju i vrijednosti koje sadržaj vjerovanja ima za njih. Jednostavnije rečeno: znao si da tim činom vrijeđaš ono što je vjernicima najsvetije i time si učinio objektivnu uvredu njima, čak i ako se oni subjektivno nisu uvrijedili. To ne znači da takva uvreda treba biti zakonom zabranjena, ali znači da je objektivno moralno pogrešna.

Da su ova dvojica znali da čine nešto objektivno uvredljivo sugerira i činjenica da su to učinili u tajnosti. Ako je sve ok, mogli su pozvati još 23 gledatelja pa napraviti javni trening pred Svetohraništem. No nisu, nego su potajno to odradili i naknadno pustili na internet. A ovdje se još nismo dotakli drugih aspekata ovog čina, npr. toga da je crkva privatno vlasništvo u kojem vlasnik određuje pravila ponašanja te da su oni upali u privatno vlasništvo i svjesno se ponašali protivno onome što vlasnik smatra prihvatljivim. Po ulici možeš slobodno pljuvati, ali ne možeš ući u Zaru Home i pljuvati po artiklima implicirajući da je to tvoje pravo. Da im je hrabrost velika kao mišići, mogli su ući u ZET-ov tramvaj pa tamo veslati i raditi burpeeje prosvjedujući protiv mjere da u tramvaju može biti 40% putnika. Indikativno spram hrabrosti može biti i to što su sadržaj prvo promovirali i ponosili se njime pa ga vrlo brzo uklonili.