​Kulturno-povijesni detalji zagrebačke prvostolnice oštećeni u potresu 2020. godine

S mnogih strana Zagreba primjećuje se veličanstveni lik zagrebačke katedrale. U srednjem vijeku, kada se Zagreb sastojao od malenog Griča i od nekoliko kuća na današnjem Kaptolu i u Vlaškoj ulici, položaj katedrale utjecao je na razvoj grada i na raspored njegovih ulica. Izgrađena je od kamena i urešena od podnožja do vrha raznovrsnim ukrasima. Okružena je renesansnim zidinama i kulama s početka 16. stoljeća i Nadbiskupskim dvorom.

Za obnovu katedrale u drugoj polovici 19. stoljeća nacrte je izradio bečki arhitekt Friedrich Schmidt. Njegov učenik rodom iz Kölna, Herman Bollé, nacrte je detaljno razradio i proveo u djelo. Iako je izvana katedrala poprimila neogotički izgled, iznutra je zadržala karakteristike gotičkog stila.

Zagreb se nalazi u seizmičkom području, koje se označava kao područje razornog potresa. Iako su suvremenici kroz povijesti spomenuli veći broj potresa u Zagrebu, zapise o njima ne pronalazimo prije 16. stoljeća. Najstariji potres zabilježen u Zagrebu dogodio se 26. ožujka 1502. U tom potresu srušio se toranj crkve sv. Marka na Gornjem gradu. Epicentar potresa koji se dogodio nedaleko od Zagreba 16. rujna 1590. teško je oštetio Medvedgrad, zbog čega se njegov tadašnji vlasnik preselio u Šestine. Dana 9. studenoga 1880. Zagreb je pogodio razorni potres, s epicentrom na području Medvednice. Iako je potres trajao samo nekoliko sekundi, bilo je dovoljno da teško ošteti katedralu. Zahvaljujući prisebnosti i poduzetnosti H. Bolléa katedrala je u kratkom vremenu statički učvršćena i spašena od daljnjeg rušenja. Potresi od 17. prosinca 1905. i 2. siječnja 1906. nanijeli su dosta štete, srećom bez ljudskih žrtava. Nakon spomenutih potresa u Zagrebu nije bilo razornog potresa do 22. ožujka 2020.

Zagrebačka katedrala povijesni je, kulturni i duhovni simbol grada Zagreba. Mijenjala se s vremenom, rušila se i popravljala. Od samih početaka otisak je povijesnih okolnosti, i u isto vrijeme tvrđava i crkva, riznica u kojoj su se čuvale vrijednosti. Sve te nabrojane vrijednosti, uz biskupe, čuvala je i država. Tek 1961. država je utvrdila da je kompleks Katedrale Uznesenja Marijina, Nadbiskupskog dvora s kapelom sv. Stjepana, utvrdama i parkom Ribnjakom zaštićen kao spomenik kulture. Dvije godine kasnije cijeli taj kompleks na čelu s katedralom upisan je u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu te ima svojstvo kulturnog dobra.

Oštećenjima nastalim u potresu 2020. i rušenjem vrha južnog zvonika katedrala je na neki način podijelila sudbinu s mnogim kućama, crkvama i zgradama porušenim u potresu. Šteta je mogla biti i kudikamo veća da se nije pristupilo obnovi katedrale krajem 1990. godine.

Svojom visinom Zagrebačka katedrala bila je najviša zgrada u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. Visina južnoga tornja do potresa iznosila je 108,20 m, a visina sjevernog 108,16 m. Lom vrha južnog tornja dogodio se na visini od 92 m. Srušio se gornji dio zvonika u visini od 10,30 m, na čijem vrhu je bio pričvršćen pozlaćeni križ s gromobranskim šiljkom visine 3,20 m. Križevi koji su bili postavljeni na vrhu zvonika ne bi mogli sami svojom težinom odolijevati udarcima vjetra. Zato ih je H. Bollé usidrio posebnim željeznim kuglama koja svaka teži točno 1450 kilograma. U oba tornja vise kugle na čeličnoj žici dužine 30 metara koje se spuštaju od podnožja križa. Cijeli sustav imao je zadatak da, s jedne strane, služi kao dodatno usidrenje piramidalnog završetka zvonika u korpus zvonika, a s druge strane, da snizi položaj težišta piramidalnog završetka. Na taj način bila je osigurana dodatna stabilnost tornjeva u slučaju vibracija izazvanih jakim vjetrom ili potresom. Koliki je postotak tog sustava u cjelokupnom faktoru sigurnosti, teško je reći bez uvida u originalni proračun stabilnosti. Nažalost, u ovom potresu nema nikakve sumnje da je sustav s kuglama bio znatan, ako ne i presudan da tornjevi katedrale nisu još teže stradali. Četiri godine nakon potresa, zbog potrebe sanacije, kamen s oba tornja katedrale privremeno je razgrađen. Tornjevi su danas visine oko 80 metara.

Dio kamenja vrha južnog tornja pao je na skelu oštetivši je. Skela se prije potresa počela prilagođavati za završene radove obnove južnog tornja. U padu je kamenje oštetilo dio treće galerije dovršene prije Božića 2019. godine. Kameni elementi pali su i na krov katedrale, a najveći dio završio je u dvorištu između katedrale i Nadbiskupskog dvora. Dijelovi kamenja probili su i krov Nadbiskupskog dvora, a sam vrh, ”jabuka”, pronađen je na tavanu dvora. Metalni pozlaćeni križ koji je obnovljen i postavljen 2013. raspao se u brojne dijelove budući da je izrađen od ploča debljeg bakrenog lima s metalnom potkonstrukcijom. Dijelovi križa pronađeni su raspršeni na skeli, na krovu katedrale, a dio dijelova je pronađen ispod kamena na dvorištu.

Zbog oštećenja i na sjevernom zvoniku 17. travnja 2020. kontroliranom eksplozijom odvojio se vrh sjevernog zvonika koji je dizalicama spušten na tlo. Tim činom za duže vrijeme zagrebačka katedrala izgubila je ”titulu” najviše crkve jugoistočno od Beča.

Do potresa se iz tornjeva katedrale čulo osam zvona. U južnom tornju smješteno je najveće zvono Presvetog Trojstva težine 6454 kg, najstarije zvono Svetog Stjepana Kralja iz 1777. godine, te zvono Mala Gospa. U sjevernom tornju nalazi se najmanje zvono Sv. Florijana, popularno zvano ”Cinkuš” iz 1808. godine teško svega 110 kg, zvono Uznesenja BDM ili Velika Gospa, zvono Sveta Tri Kralja, zvono Sv. Kvirin i zvono Sv. Mihaela. Budući da su oba tornja, ali i dijelovi kamenih elemenata između njih rastreseni potresom do daljnjeg će se koristi samo zvono Sv. Mihaela. Zvono je bilo dar kanonika Milana Balenovića povodom 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije, a u toranj je podignuto 1986. godine. Teži skoro jednu tonu i peto je zvono po težini u katedrali.
Tijekom pregleda vanjskih dijelova katedrale uočeno je da se zapadna fijala s treće galerije odlomila i pala na skelu južnog tornja. Na gotičkim građevinama fijale su prvobitno služile da svojim opterećenjem pridonesu stabilnosti kontrafora. Njihov vitak izgled stremljenja uvis zarana je postao jedan od najčešćih oblikovnih motiva gotike, ponekad svedenih na običnu dekoraciju. Fijale su se koristile i kod obnove zagrebačke katedrale nakon potresa s kraja 19. st. i to na velikim kontraforima uz jugozapadni ugao južnog zvonika.
Odlomila se i jedna od rigalica na trećoj galeriji južnog tornja. Rigalica ili vodoriga zapravo je odvodna cijev u kamenu koja skuplja vodu s krova i odvodi je na predviđenim mjestima preko ispusta. Poput svih katedrala i naša je okićena brojnim rigalicama. U srednjem vijeku, posebno u gotici, rigalice se izrađuju u obliku životinja, demona ili raznih fantastičnih bića. Tako se na katedrali mogu primijetiti rigalice u obliku šišmiša na prvoj galeriji. U obliku praseta na drugoj galeriji ili u obliku žabe. Na trećoj galeriji ima jedna zanimljiva koja, sudeći po odjelu, predstavlja redovnika. Na glavi mu je kapuca kakvu imaju redovnici kao sastavni dio svoje odjeće.

Na ”novom” glavnom portalu, ulazu u katedralu, koji je postavljen 1901. godine, a obnovljen 14. prosinca 2006. godine srušen je kameni križ samog vrha. Portal završava trokutastim timpanonom na kojem se nalaze tri niše. U sredini je kip Krista, desno je kip sv. Ladislava, osnivača Zagrebačke biskupije, a s lijeve strane je sv. Stjepan, zaštitnik katedrale. U desnom i lijevom kutu nalaze se dva anđela, koji drže natpis ”Domus Dei et porta coeli”. Ponad kipa Krista uočena je velika pukotina na mjestu gdje se nalazi grb nadbiskupa Jurja Posilovića u čije vrijeme je završen portal.

Na samom ulazu u katedralu s desne strane kipu sv. Katarine odlomila se lijeva šaka s mačem, koji se spuštao uz bok svetice sve do stopala.

Ulaskom u katedralu zateklo se na podu puno žbuke koja je otpala sa svodova. Među žbukom pronašlo se i nekoliko komada kamenih rebara, a uočene su jače pukotine svoda.

Na koru gdje se nalaze orgulje zagrebačke katedrale, koje je izradio Eberhard Friedrich Walcker iz Ludwigsburga u Njemačkoj, također je pronađeno mnogo žbuke i prašine. Orgulje su prvi puta zasvirale 1. studenog 1855. za vrijeme svečane mise koju je predvodio prvi zagrebački nadbiskup Juraj Haulik. Same orgulje nisu ”stradale” u potresu. Naknadnim pregledom orguljaša Nevena Kraljića, koji svira na njima od 2004., uočeno je da su neke svirale u trećem manualu ispale iz ležišta te se nagnuo jedan štok sa sviralama u prvom manualu. Nakon dopuštenja statičara orguljaš je uz pomoć radnika očistio orgulje od prašine i žbuke. Orguljaš je popravio uočena oštećenja i na tren im je ”provjerio zvuk”. Dok se ne saniraju teža uočena oštećenja u samoj katedrali, a radi vibracija koje orgulje stvaraju, orguljaš ih je konzervirao i pripremio za duže mirovanje. Orgulje zagrebačke katedrale ubrajaju se među pet najboljih ostvarenja tvrtke “Walcker”. Najveće su orgulje jugoistočno od Beča, a po umjetničkoj vrijednosti jedne su od vrjednijih u Europi.

U samoj katedrali radnici su drvenim daskama zaštitili oltare. Prema mnogim povjesničarima umjetnosti najljepša barokna stvar u katedrali, kamena propovjedaonica iz 17. st. ostala je gotovo neoštećena te je prekrivena daskama.

Naknadnim pregledom uočila se pukotina, prijelom, desne noge anđela trubača nekoliko centimetra iznad gležnja. Anđeo je smješten na samom vrhu propovjedaonice. Ispod anđela s lijeve strane smjestio se kip Madone s Isusom. Na desnom stopalu Madone vidi se isto pukotina. Uočena su i oštećenja na kruništu koje je nastalo uslijed pada dijela žbuke i dijela kamenih rebara sa svoda katedrale.

Na vanjskoj strani svetišta katedrale srušila se balustrada iznad apside, a vrhovi baldahina kontrafora koji se nisu srušili u potresu su naknadnim radovima uklonjeni. Učena su i veća oštećenja svodova iznad apside, kao i puknuća zidova. Ti pomaci zidova slomili su rozete u prozorima na apsidi, a znatno su oštećeni i vitraji (oslikani prozori) u samom svetištu koje je dao izraditi prvi zagrebački nadbiskup J. Haulik. Promatrajući danas vitraje pomislimo da je netko sa pedesetak kamenčića namjerno ”probušio” prozore katedrale. Vitraji su izrađeni u Kraljevskom zavodu za slikanje na staklu ”König Ludwig I” u Münchenu od 1845. do 1849. Ujedno su i najstariji oslikani vitraji u Hrvatskoj. Prikazuju zaštitnike Zagrebačke katedrale, ali i cijele Hrvatske.
U južnoj i sjevernoj lađi katedrale postoji još četrnaest oslikanih prozora. U apsidama pokrajnjih lađa pojedini prozori bili su dovršeni već 1885. godine, kad je katedrala bila osposobljena za bogoslužje. Od tih prozora dva su oštećena u potresu. U apsidi sjeverne lađe, iza oltara svetih ugarskih kraljeva Stjepana, Ladislava i Emerika nalaze se dva prozora, s po osam polja, sličnih motiva, no ipak različiti, bogato ukrašeni lisnatim i geometrijskim motivima, Na desnom prozoru, četvrtom desnom polju, primijeti se velika okrugla rupa.

U apsidi južne lađe dva su dvodijelna prozora, bifore, čije metalne šipke dijele prozore u sedam polja s motivima rozetica ispunjenih bogatim lisnatim dekoracijama. Poviše bifora su velike peterolatične rozete. Na prozoru koji gleda na Nadbiskupski dvor u lijevom polukrugu peterolatične rozete nazire se razbijeno staklo.

Između prozora uz stupove svetišta nalazila se galerija od 10 drvenih kipova, koji su bili puni prašine i sitnog kamenja. Kipovi su bile prve umjetnine iz katedrale koje su demontirali radnici krajem ožujka 2020. godine. Predstavljali su nebeski dvor “Curia Coelestis”, predstavnike Starog i Novog Zavjeta. Izradio ih je münchenski kipar Anselmo Sickinger od 1848. do 1850. godine.

Na sjevernom zidu svetišta demontirani su dijelovi velebnog glavnog oltara kipara Hansa Ludwiga Ackermanna iz 1632. godine. Kip Majke Božje s Djetetom Isusom i anđelima sviračima na taj zid postavljeni su ili bolje reći vraćeni su 1983. godine prilikom obnove unutrašnjosti katedrale u vrijeme kardinala Franje Kuharića.

Prvi poduzeti radovi u katedrali, zbog napuknuća svoda u svetištu, bili su oko zaštite sarkofaga bl. Alojzija Stepinca. Sarkofag je izradio akademski kipar Hrvoje Ljubić 1997. prema zamisli kanonika Antuna Ivandije. Ispod umjetničkog prikaza blaženika, obučenog u pontifikalno ruho crvene boje, smještene su relikvije zagrebačkog nadbiskupa i metropolita kardinala Alojzija Stepinca. Srebrni reljefi na sarkofagu prikazuju najvažnije događaje iz života bl. Alojzija Stepinca. Radove na zaštiti groba drvenim daskama prihvatili su se djelatnici Obrta ”Tomko”: Zoran Krišto, Damir Srbalj, Bruno Vučković zajedno s vlasnikom obrta Tomislavom Capanom, koji sudjeluje u obnovi katedrale od 1993. Radovi na zaštiti sarkofaga započeli su šest dana nakon potresa, dok su još Zagreb i katedrala podrhtavali skoro svakodnevnim manjim potresima, a završili su 1. travnja 2020.

Najznačajnija umjetnička ostvarenja u samoj katedrali, nažalost, zatvorena su za javnost, a nalaze se u sakristiji katedrale. Sakristija pripada najstarijim i najbolje sačuvanim dijelovima katedrale. Nadsvođena je visokim križnorebrastim svodovima s rebrima koja se spuštaju do poda. Na svodovima i zidu dijelom su sačuvane gotičke freske iz 13. stoljeća. Na zidu sakristije, freska prema katedrali, prikazuje Krista Svevladara ili Pantokratora, a ispod se nalaze likovi svetog Dominika i svetoga Franje Asiškog. Lik u sredini predstavlja svetog Timoteja. Freske prikazuju evanđeliste, crkvene oce kao i prepoznatljive likove svetaca štovanih u Zagrebu. Jedino se na dijelovima fresaka koje se nalaze na svodu sakristije primijeti tanka naslaga prašine nastala u vrijeme potresa. Freske su slučajno otkrivene nakon potresa iz studenog 1880.

Iz sakristije prema Riznici katedrale od 1870. vode kamene stube. Na stubištu se vidi napuknuće zida koje se nastavlja cijelom visinom do krovišta. Na samom vrhu stubišta nalaze se prozori s gotičkim lukovima ispod kojih su se razmaknuli kameni blokovi nekoliko centimetara u vertikalnom smjeru. Pod u Riznici bio je bijel od kamene prašine te od komadića kamenih rebara sa svoda riznice. Istočni zid Riznice puknuo je od poda do svodnog luka, a pregradni zidovi vertikalno su napukli na više mjesta. Isto puknuće vidljivo je i po luku s kojeg je otpala žbuka te se vidi cigla. Puknuća su vidljiva i na prozorima, kao i na luku ponad ulaznih vrata. Isto tako se vide između svodnih gotičkih rebara napuknuća različite širine.

Od predmeta u Riznici najteže je oštećeno raspelo s bjelokosnim korpusom iz 18. st. Prilikom pada sa zida Riznice raspuknuo se u nekoliko dijelova. Uz raspelo oštećeno je nekoliko stojećih svijećnjaka, kojima su puknuli krakovi ili su svinuti. Pozlaćeni relikvijar u obliku križa, s kraja 17. ili početka 18. st., a obnovljen 2015. Vjerojatno zbog nekvalitetnog materijala svinut je za vrijeme pada poviše podnožja. U tom relikvijaru danas se čuva i izlaže vjernicima na štovanje relikvija bl. Alojzija Stepinca. Oštećeno je i nekoliko figurica Božićnih jaslica: figura deve, ovčica i figurice pastira.

Današnje jaslice izrađene su 1954., a izradio ih je kipar Pavao Perić prema izvornim jaslicama. Kipovi pastira, anđela, životinja i ljudi izrađeni su izvorno u keramici. Veličine su oko 50 cm. Kustos katedrale mons. Antun Ivandija 1984. dao je kopirati sve kipove u poliesteru. Kulisu božićnih jaslica, umjesto dotadašnjih trošnih, izradili su 1967. bogoslovi Stanko Havaić (1942.-2016.) i Eugen Kropek (1947.-2023.). Do tada su korištene kulise koje je izradio akademski slikar Krešimir Kargačin.

Na kraju spomenimo i jednu zanimljivu činjenicu. Najstariji dijelovi katedrale, kao što su freske u sakristiji, koja se smatra i najstarijim dijelom, ostali su čitavi. Gotovo neoštećeni su ostali, s pokojom pukotinom, i dijelovi Nadbiskupskog dvora iz 13. stoljeća, kao i renesansne zidine s početka 16. stoljeća. Razlog tomu leži vjerojatno u činjenici da su najstariji dijelovi, koji su rađeni u vrijeme gotike ujedno i najdeblji dijelovi zidova. No i kao takva katedrala dijeli sudbinu ostalih kulturnih spomenika koji se sporo obnavljaju. Ali na kraju obnove sigurni smo da će zasjati punim sjajem isto kao i naš grad Zagreb.