SAMOPOMOĆ BEZ BOGA

‘Krstarenje s Tajči’ opasan je newageovski projekt s kojim katolici ne bi trebali imati ništa

Samopomoć bez Boga, bez drugoga, kako se danas forsira kao rješenje svih mogućih problema u znaku je jednakosti sa sebičnošću, imajući svoje mjesto na prijestolju u svijetu individualizma, što nam se sve snažnije nameće.

Koliko često razmišljamo kakav je život javnosti poznatih osoba? Mnogim “zvijezdama” imponiraju uprte oči u njih od strane nebrojenog mnoštva, osobito mladih ljudi, koji u njima vide uzore, ono što i oni žele postati “kada budu veliki”. Na prvu pomisao mnogi bi rekli: “Blago njima! Ne moraju raditi satima teške poslove i pritom strepiti hoće li uopće dobiti kakvu mizernu plaću za pošteno odrađen posao. Također, sretni su, imaju sve što im je potrebno.” Već druga pomisao posumnjat će barem malo u to, pitajući se: “Jesu li oni istinski sretni? Na čemu se ta njihova sreća temelji?” Pred oči nam dolaze takve osobe iz redova sportaša, pjevača, glumaca, političara; zadnje vrijeme i novinara, raznih blogera pa i promicatelja zdrave prehrane, a najsvježije svoje “fanove” imaju i motivacijski govornici koji ljude poučavaju kako trebaju živjeti da budu sretni, iako i oni sami vape za srećom.

Hajdemo pogledati kakvo je stanje u našem hrvatskom dvorištu. Ana Bučević je primjer jedne takve zvijezde na hrvatskom medijskom nebu čiju svaku riječ mase gutaju. Samo na jednoj društvenoj mreži okuplja 134 tisuće pratitelja, a da nije propjevala, pojavila se u televizijskoj sapunici ili kandidirala se na izborima. Naime, svojim istomišljenicima pomoću tehnika samopomoći i raznih načina razmišljanja i življenja budi nadu da bolje, više, zdravije i sretnije doista postoji. Dotiče mnoga srca govoreći o ljubavi, primjerima kako su nesretni ljudi postali sretni, bolesni zdravi. Na njezinom tragu samoiscjeljenja je i Bruno Šimleša, autor knjiga, kako kaže, “iz područja popularne psihologije i duhovnosti”, između ostalih “Škola života – Kako kreirati istinsku sreću”. Pozitivan lik u javnosti, nema što! Njima dvoje rijetko tko bi imao što zamjeriti na onome što govore i naučavaju, jer nude nadu ljudima da im može biti bolje.

Tekst nastavlja ispod oglasa

U tim koncepcijama self-help naučavanja svaka ljudska patnja i bol su jedni od glavnih neprijatelja koje po tome u svakom kontekstu treba ukloniti, izbjeći. Da budemo jasni, nitko normalan patnju i bol mazohistički ne glorificira, već im Isus daje smisao. On ih nije želio izbjeći; već od prvih udisaja u oštrim, neudobnim jaslicama do najneudobnijeg mučila na drvu križa. Da se sreća i spasenje nalaze u pod svaku cijenu izbjegavanju bolesti, trpljenja, svake prolivene suze i krvi, Isus bi ponudio neki drugi put k spasenju. Uostalom, svima onima koji ga žele slijediti poručio je da bez nošenja vlastitog križa ne mogu razumjeti njegovu otkupiteljsku poruku. Nastavlja kako i bez pomaganja drugima u nošenju križa, a ne odbacivanja istog, ne mogu se zvati njegovim učenicima.

Dakle, recepata za spasenje u hrvatskoj medijskoj ponudi ima koliko duša zaželi, ali bez Onog najvažnijeg – Spasitelja, bez istinskog odnosa sa živim Bogom. Samopomoć bez Boga, bez drugoga, kako se danas forsira kao rješenje svih mogućih problema u znaku je jednakosti sa sebičnošću, imajući svoje mjesto na prijestolju u svijetu individualizma, što nam se sve snažnije nameće. U takvoj nasilnoj promociji sebeljublja, brak i obitelj, sebedarje drugima u potrebi, te u konačnici i nauk Isusov o umiranju sebi kako bi živjeli za druge i s drugima, bivaju ismijani, poniženi i odbačeni.

Jedna od poznatih osoba koja hvali rad Ane Bučević jest pop zvijezda ranih 1990-ih godina Tatjana Matejaš Cameron. U slučaju već spomenutih Bučević i Šimleše nije toliko zamijećeno kako se diče kršćanskom vjerom i pripadnošću Katoličkoj Crkvi. No, ne i kod glazbenice Tajči koja u svakom medijskom istupu ne propušta naglasiti važnost kršćanske vjere za njezin život. Stoga, jako začuđuje što sudionicima svog najnovijeg projekta duhovnog krstarenja jahtom nudi pohađanje svetih misa i posjet Međugorju nakon višednevnog vježbanja joge pod paskom licencirane trenerice. Ova kombinacija nespojivoga za kršćanstvo u najmanju ruku mnoge je začudila s obzirom na njezine brojne nadahnute razgovore za vjerske i svjetovne medije o susretu sa živim Bogom Isusom Kristom koji joj je promijenio život nabolje.

Pobjegavši na vrhuncu slave u SAD u ranim 90-ima, ova uvjerena katolkinja glazbeni talent sve je više oplemenjivala izvodeći kršćansku duhovnu glazbu. Vežu je mnoga čvrsta prijateljstva s mnogim svećenicima i redovnicima, osobito s fra Svetozarom Kraljevićem, a čak je jedno vrijeme i živjela u samostanu karmelićanki. Neupitno, u protekla dva i pol desetljeća od obraćenja na različite je načine imala priliku produbiti svoju vjeru, ponajviše upoznati Isusov život i poruku u skladu s naukom Crkve, živjeti sakramentalan život, te poslušati mnoga svjedočanstva vjere putem crkvenih pastira kao i njihova osobna vjerska iskustva. Od 99,99 posto njih ne bi zasigurno dobila preporuku da ljudima za spas njihovih duša ponudi religijsku tehnika oslobođenja, samospasenja, nudeći im uz jogu i nauku o karmi, reinkarnaciji i drugim hinduističkim pojmovima. No, uvijek je taj 0,01 posto onih koji poput američkog franjevca i mistika Richarda Rohra ne slušaju čak ni papu Franju koji će jasno istaknuti nespojivost kršćanstva i joge, već pišući knjige i nastupajući u javnosti odvode ljude u krivom smjeru.

Vjerujem da gospođa Cameron ne zna što čini ovom najnovijom inicijativom, odnosno koliko štetne na ljudske duše mogu biti posljedice takvog projekta New agea, ne toliko za one koji nisu skloni dičiti se kršćanskom tradicijom ili pak u vjeri utemeljene kršćane, već za one koji će s interneta uzeti mišljenje jednog Crkvi neposlušnog svećenika ili novopečenih duhovnih naučitelja te na tome temeljiti poznavanje vjere u Isusa Krista. Njihova je namjera masno zaraditi na utaživanju žeđi današnjeg čovjeka za Bogom, prodavajući im iskrivljenu sliku o Bogu i sreći, uvjeravajući ih da je sve dobro ono što pomaže čovjeku, ponajviše kada je njegovo zdravlje ili u konačnici, životna sreća u pitanju. Duboko se nadam da svima draga Tajči ne spada u krug prodavača sreće, već prije među one koji su zavedeni ili nedovoljno poučeni.

Za nas kršćane stvar bi trebala biti poprilično jasna, odgovor se nalazi u jednoj riječi, odnosno Riječi, Logosu, Isusu. Ako hoćete u dvije riječi – Isusu Kristu (mesija, spasitelj čovjeka, ne primarno od bolesti, žalosti, nesreće) ili pak u tri – Isus iz Nazareta (povijesna osoba, pokazao nam Boga Oca), sve se svodi na isto: poštivati tuđa uvjerenja, ali u potpunoj predanosti Isusu vjerovati da svaki korak, uspon ili pad, jedino s njim ima smisla.

Jakov B. | Bitno.net


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 15. rujna 2018.

Možda vam se svidi