“U Istanbulskoj konvenciji nema ideologije, samo borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Uvjeravaju nas u to ovih dana premijer Plenković i njegovi beskičmeni jurišnici te cijeli niz ljudskopravaških aktivista čije će udrugarske prćijice financijski profitirati od ratifikacije”, piše Mate Mijić u svojoj posljednjoj kolumni za Večernji list.

Mijić ističe kako, unatoč njihovim uvjeravanjima, “konvencija doista pršti” od radikalno feminističkih konstrukcija.

Tvrdi kako se to posebno vidi u članku 3. u kojem je nasilje nad ženama definirano kao rodno utemeljeno. To znači “da je žena žrtva nasilja samo zato što je žena. Muškarac je stoga nasilan prema ženi prvenstveno zbog toga što ju mrzi ili jer nije ispunila njegova mačistička očekivanja. Žena je tako samim svojim postojanjem žrtva muških opresora koji ju mogu tolerirati samo u ulozi sluškinje, a ako ona iz te uloge poželi izaći, promiče se u neprijatelja sustava stvorenog da ju utamniči. To radikalne feministkinje, čiji su postulati esencija Istanbulske konvencije, misle o kršćanskoj civilizaciji i njihov je glavni cilj uništiti ju. Svatko tko podržava takva stajališta i ciljeve ne samo da se ne može nazvati demokršćaninom u političkom smislu, nego se vrlo teško može smatrati vjernikom katolikom”.

Večernjakov kolumnist potom dodaje kako se tu radi o “klasičnom ideološkom konstruktu” koji “potpuno isključuje važne društvene uzroke nasilja poput alkoholizma (…) ili rastućeg siromaštva koje pojačano stvara frustraciju unutar obitelji”.

“To je kao da proliferi ustvrde da se žene odlučuju na pobačaj isključivo iz mržnje prema djeci”, dodaje.

“Ljevičarska borba protiv “stereotipnih rodnih uloga” ne služi samo oslobađanju onih koji se u stereotip ne uklapaju, što će svatko normalan podržati, nego stvaranju novog stereotipa prema kojem je nepoželjno i degradirajuće biti tradicionalna žena. Vidljivo je to i iz činjenice da se najgorljivije ljudskopravašice nikad nisu oglasile kad su uvredljive i prijeteće poruke upućivane Ruži Tomašić, Kolindi Grabar-Kitarović, Željki Markić, Marijani Petir ili Jadranki Kosor dok je bila na čelu HDZ-a. Iako je redom riječ o ženama koje su uspjele u tradicionalno muškom okruženju, one za radikalne feministkinje nisu žene, nego ideološki neprijatelj, pa stoga nisu ni zaslužile da im se štiti ljudsko dostojanstvo. To zavređuju samo istomišljenice, drugarice koje će poslužiti kao modeli za novi stereotip”, piše Mijić dodajući kako su najveći otpor ratifikaciji na društvenim mrežama pružile upravo žene.

“One to sigurno ne čine zato što žele biti premlaćivane, nego zato što i same primjećuju da ih samoproglašene zaštitnice ženskog spola ne razumiju i s visoka gledaju na njihove životne izbore. Ono što je za radikalne feministkinje oslobođenje, tradicionalnoj ženi predstavlja ispraznost”, zaključio je Mate Mijić za Večernji list.

BItno.net