Hercegovački franjevac na društvenim mrežama objasnio: Evo koliko košta misa…

Dvadeset maraka za misu. Plaća li se misa?

Evo Papa opet kaže ono što se oduvijek znalo, ali ispada da je nešto novo. Ako je misa Kristova žrtva, nitko je ne može platiti. A ipak redovito dajemo prilog od 20 KM, koje je propisala biskupija. Jesi li time platio misu? Nisi. Dao si prilog za svećenika. To je otprilike da odeš liječniku i platiš uslugu. Jesi li platio zdravlje? Nisi, iako si doktoru dao novac.

S druge strane: Koliko vrijedi misa? Za vjernika neprocjenjivo. Pošto je misa? Ne plaća se. Koliki je prilog za misu? U BiH 20 KM. Koliko košta održavanje mise? Ovisi kada. U Šuici recimo zimi košta otprilike barem 30 KM, sve da svećenik ne uzme ni marku. Naime, da bi crkva ostala topla, grijanje mora raditi svakodnevno. Dodaj tome trošak struje i održavanja crkve, dobit ćeš iznos.

Ljeti je trošak puno manje – možda 5 KM. Istina, sve to nije svećenik stvorio. Narod je dao. Ili barem onaj dio naroda koji pomaže svoje župe. Da bi ti došao na vjenčanje, i prigovorio svećeniku za onih 100 KM koje si dao (od kojih pola ide biskupiji) morao je biti uključen razglas i meni i zboru. Koji je koštao 20 000 KM. Morao je netko platiti stolice na kojima sjediš i klupe gdje su se smjestili tvoji gosti. Netko poslije tebe to treba očistiti. Polomljeno popraviti. Novo nabaviti. Moju misnu robu oprati i oltarnik sašiti i opeglati. Netko je morao i WC osposobiti. Svećeniku ne treba, mi imamo u župnoj kući. Netko je morao napraviti parking gdje parkiraju nedjeljom župljani. Ali taj parking si koristio i za Tvoje vjenčanje, Tvoje krštenje, za sprovod nekoga Tvoga. Ne sjećam se da je itko recimo pred vjenčanje došao upitati: Treba li pokositi travnjake oko crkve, mi bismo voljeli da nam bude uredno? A ipak se netko sjeti to pokositi (hvala Mići, Domagoju, Miji, Anti, Ivanu i drugima koji se sami nekad sjete).

Opet ponavljam, nismo mi svećenici to stvorili ni iz čega. Netko je morao dati novac. No, prilično sam siguran da ga nisu dali oni koji danas kažu: “A je nam lijepo oko crkve sređeno”, a već sutra prigovaraju koliko tu novca ode.

Nikad nisam odbio uslugu nekome zato što nije mogao platiti. Nikad nisam nekome rekao da nešto “mora” platiti. Ako ode iz ureda i zaboravi, nikad nisam zvao natrag. Iskreno se nadam da me znanci i župljani ne doživljavaju kao čovjeka koji previše voli novac. Ako i jesu, nadam se da nije istina. To je za svećenika ipak dno dna.

Svi vidimo da ima svećenika koji previše vole novac, ali i najskromniji od nas mora od nečega živjeti. Zato mislim da ne valja ni podilaziti ljudima govoreći ono što žele čuti, nego treba iznijeti realno stanje. Zašto Papa ne pošalje dopis i zabrani primanje priloga za mise – iako to može? Jednostavno, zato što i on zna da je mnogim svećenicima na siromašnim župama i u misijskim krajevima to jedini prilog od kojega žive. Uostalom, kad je nedavno išao u posjet Južnoj Americi, nije ni on posudio čamac i veslao do tamo. Odveo ga avion koji je netko odnekle platio, i to ne baš malo.

A ako svakako misliš da su ti svećenici lopovi i Crkva kriminalna organizacija – možda bi ipak trebalo potražiti svoj vlastiti put radije nego stalno pljuvati po svome…

fra Mate Logara | Bitno.net