PODRŽIMO IH!

Dečki iz Zajednice Cenacolo: ‘Svaka Dobra šalica krije priču o padu i ljubavi koja podiže’

Podaci o prodaji govore kako se šalice najviše kupuju upravo u najsiromašnijim dijelovima Hrvatske, primjerice u manjim slavonskim gradovima. To dokazuje snagu koju u sebi nose mali ljudi koji su u šarenim šalicama prepoznali sudbine članova Zajednice Cenacolo i odlučili im dati poticaj. Kao da su i oni jednom čuli riječi sestre Elvire: “Prvo drugi, a onda ti”

Foto: Marin Škarica | Nova Eva

Uskoro se bliži kraj akcije „Ne šparaj na ljubavi“ koju je zajednica Cenacolo početkom listopada pokrenula u suradnji s trgovačkim lancem Spar. U trgovinama diljem Hrvatske još se uvijek mogu kupiti lijepo oslikane „Dobre šalice“ s poticajnim porukama. „Ovom smo akcijom prvenstveno htjeli osvijestiti naše građane na važnost resocijalizacije članova zajednice. Svi oni koji su zapali u ovisnost, depresiju ili neki drugi nutarnji problem, imaju pravo na podršku i razumijevanje, odnosno ruku koja ih čeka, čupa iz problema, cijeni i ne osuđuje“, objašnjava nam Dario Tepeš, voditelj zadruge Pontes Salutis, koja je nastala na inicijativu Zajednice Cenacolo.

Dario nas je dočekao u podrumskim prostorima zadruge, koja se nalazi u zagrebačkoj Međimurskoj ulici. Pokazuje nam šarenu kutiju sa šalicama. „Meni je najdraža šalica s ispisanim riječima svetog Augustina u kojoj on poručuje kako je mjera ljubavi ljubiti bez mjere“, kaže. Pojedine poruke na šalicama su zabavne, a druge prigodne. Dario naglašava kako iza svake od tih šalica stoji jedna snažna životna priča, svjedočanstvo mlade osobe koja je morala pasti, kako bi u Zajednici osjetila ljubav, pronašla smisao i konačno se podigla. „Osobno sam u Zajednici Cenacolo kroz promišljanje, kontemplaciju i molitvu spoznao svoje slabosti, promijenio se i okružio se ljudima koji me potiču te ponovo podižu kada je teško“, kaže voditelj zadruge.

Prije ulaska u Cenacolo Dario je imao ovisnički staž u trajanju od čak 16 godina. Prvi put je probao heroin 1991. godine kao ročnik HV-a, kada je, kako kaže, trebao poticaj kako bi se oslobodio straha od odlaska na stražu. Nakon toga je počeo njegov mučan put prema dnu. „Vrlo brzo sam shvatio kako me je taj poticaj uvukao u strašne probleme. U početku sam ovisnost skrivao, a nakon godinu dana sam roditeljima priznao što mi se događa“, priznaje Dario.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dario Tepeš i duhovnik Zajednice Cenacolo don Ivan Filipović

Njegova obitelj mu je u tajnosti pokušala pomoći. Godine 1999. Dario se čak pojavio na jednom susretu Zajednice Cenacolo, ali je, kako kaže, bio odbijen radikalnim pristupom. „Danas znam kako me je ustvari odbila istina koju nisam mogao prihvatiti. Duboko u sebi sam znao kako mi može pomoći samo takav režim, ali nisam imao dovoljno hrabrosti.“ Dario kaže kako se tijekom ovisnosti ponašao kao umišljeni snob koji je kritizirao vjernike, ali istovremeno je bezbroj puta otišao na Kamenita vrata vapeći za spasom.

U 16 godina svojega ovisničkoga života nebrojeno puta je pokušao prestati. Isprobao je sve metode liječenja, od farmakoloških pa sve do ugradnje čipiranih blokatora koji djeluju na receptore u glavi. Odlučujući trenutak dogodio se 2006. godine, kada se predozirao u automobilu, dok se njime vozio njegov tada dvogodišnji sin koji se rodio dok je Dario bio ovisnik. Nakon toga se tri dana skrivao, odnosno bježao od policije. Ubrzo nakon toga susreo je svoju socijalnu radnicu koja mu je poručila: „Dario, molim te, odi na liječenje. Nisi zaslužio da te pokopamo. Zaslužio si da živiš i puno toga napraviš u svojem životu.“

Priznaje kako su ga ove riječi duboko dotakle. Vjeruje kako mu je kroz ovu socijalnu radnicu progovorio sam Gospodin. “Gospođa mi je poručila kako sam vrijedan. Te riječi su me potresle i potaknule“, kaže. Odjurio je kući, majci pružio papirić na kojem se nalazio broj Cenacola i za tri mjeseca, početkom prosinca 2007. godine, napokon ušao u Zajednicu, gdje se zadržao sljedeće četiri godine.

„U Cenacolu je Gospodin napravio čudo. Najprije sam spoznao koliko me ljubi, koliko sam u Njegovim očima vrijedan i koliko toga dobroga uz Njegov poticaj mogu učiniti“, svjedoči. Dario je u Cenacolu spoznao istinu i oslobodio se brojnih materijalnih ovisnosti. „Ipak, najviše od svega oduševila me Božja providnost koju sam u Zajednici osjetio nebrojeno puta“, objašnjava. Providnost se, tako, jednom očitovala u kuhinji.

U Vrbovcu je tada boravilo stotinjak mladića, a zalihe hrane su bile pri kraju. „Nas troje, koji smo radili u kuhinji, odlučili smo moliti devetnicu svetom Josipu“, kaže. Molili su od dva do tri sata u noći. Dario je jednom prilikom uzeo papir u ruke i počeo zapisivati namirnice koje su mu bile potrebne za obroke koje je poželio kuhati. „Ja sam po struci kuhar. Toga dana sam sanjario što bih volio skuhati dečkima. Osmislio sam sedam ili osam menija“, kaže.

Četvrtoga dana devetnice pred kućom u Vrbovcu parkirao se osobni automobil iz kojega su dvije žene počele vaditi kutije s namirnicama. „U tim kutijama je bio sir brie, gorgonzola, vrhnje za kuhanje i svi oni sastojci koje sam zapisao na papir. U početku sam mislio da se sa mnom netko šali. Međutim, dečki su mi objasnili kako nikome nisu dojavili moje želje“, kaže. Dario se u Zajednici malo po malo uvjerio kako ga Gospodin čuje. Božja providnost mu je kasnije, nastavlja, pronašla suprugu s kojom je postao otac malenoga Emanuela.

Mladići koji rade ‘Dobre šalice’

Zajednica Cenacolo, u kojoj se danas nalazi oko 150 mladih ljudi smještenih u šest kuća diljem Hrvatske, doslovno živi od Božje providnosti. Ona se očituje preko malenih i velikih gesta ljubavi dobrih ljudi. Bog je uvijek odgovorio na njihove potrebe. „Mene najviše raduju oni donatori koji već godinama mjesečno izdvajaju neku simboličnu svotu. Možda samo pet kuna… To su ljudi koji nam pokazuju posebnu ljubav. Oni su nas zagrlili i nikada nas neće pustiti“, objašnjava Dario.

Naš sugovornik objašnjava kako je i prostor Zadruge, u kojoj nastaju šalice, također bio Božji dar. Prije dvije godine je susreo jednu gospođu. Dok su razgovarali, Dariju je zazvonio mobitel. „U tom trenutku sam saznao kako ipak na korištenje nećemo dobiti jedan prostor za radionicu kojemu smo se dugo nadali“, objašnjava. Gospođa je shvatila kako Darija nešto muči. Kada joj Dario rekao da je primio lošu vijest, ona mu je na korištenje dala svoj prostor od sto kvadrata. Podrumski prostor u centru Zagreba se pokazao idealnim. U njemu je do sada nastalo nekoliko tisuća unikatnih predmeta. Stečena dobit od prodaje reinvestira se za djelovanje i rad Zajednice Cenacolo, koja se inače ne financira od državnog proračuna.

„Dobre šalice“ se u Sparu prodaju za 30 kuna. Dario je svjestan kako ovaj iznos većini hrvatskih građana nije zanemariva svota. Međutim, podaci o prodaji govore kako se šalice najviše kupuju upravo u najsiromašnijim dijelovima Hrvatske, kao što su slavonski gradovi. To dokazuje snagu koju u sebi nose mali ljudi koji su u šarenim šalicama prepoznali sudbine članova Zajednice Cenacolo i odlučili im dati poticaj. Kao da su i ti anonimni donatori, poput brojnih djevojaka i mladića iz Cenacola, jednom čuli riječi sestre Elvire: “Prvo drugi, a onda ti.”

Svi vi koji kupnjom šalica želite podržati rad Zajednice Cenacolo, to možete učiniti do 31. listopada!

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Foto: Marin Škarica | Nova Eva

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 29. listopada 2018.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi