Djecu koja imaju poteškoću s prihvaćanjem svojega biološkog spola ne bi trebalo nagovarati na transrodne terapije, nego im omogućiti terapiju koja će im pomoći zaliječiti uzrok disforije, zaključak je stručnjaka koji su govorili na panelu o rodnoj disforiji kod djece u Washington D.C.-u prošli tjedan.

S medicinskog stajališta, ne ponuditi hormonalnu terapiju djeci koja osjećaju disforiju nije osuđivanje djece, nego pitanje najbolje medicinske skrbi, rekao je dr. Paul Hruz, profesor pedijatrije, endokrinologije, matične biologije i psihologije na medicinskom fakultetu u Washingtonu.

“To je najbolji ishod, zato što nisu izložena svim štetnim posljedicama koje znamo da će iskusiti ako nastavimo s hormonalnom terapijom”, rekao je dr. Hruz koji je između ostaloga naglasio kako 90% djece do kraja adolescencije preraste rodnu disforiju.

Rodna disforija psihičko je stanje u kojem osoba osjeća nepodudaranje između biološkog spola i “roda” praćen klinički značajnom duševnom boli ili smetnjama. Nije poznato koliko djece doživljava rodnu distrofiju, ali to je stanje prilično neuobičajeno.

Dr. Hruz je u članku objavljenom ranije ove godine kritizirao one koji tvrde da hormonski blokatori pomaže djeci s disforijom. Neki smatraju kako usporavanje razvoja spolnih karakteristika pomaže djetetu dajući mu više vremena da “istraži svoj rod”, no Hruz u svome u članku ističe kako upravo te karakteristike pomažu u procesu prirodnog prihvaćanja vlastitog spola te da je njihovo blokiranje kontraproduktivno za razvoj djeteta.

Dr. Michelle Cretella, predsjednica Američkog kolegija pedijatara, upozorila je na zdravstvene rizike davanja djeci hormonskih blokatora, kao i hormona povezanih s drugim spolom. Smatra kako je problematično tretirati pubertet kao bolest, zaustavljajući normalne procese koji su od iznimne važnosti za zdrav razvoj djece.

Naglasila je i kako ne postoje adekvatne studije o utjecaju hormonskih blokatora i njihovu utjecaju na djecu. S druge strane, poznato je da izazivaju rizik od raka i kardiovaskularnih bolesti te razvojne smetnje povezane s hormonalnim terapijama.

Ovi zaključci u skladu su s rezultatima objavljenim u izvještaju „Seksualnost i rod“ koji je prošle godine objavljen u američkom časopisu The New Atlantis. Navedeni je izvještaj donio analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti.

Između ostalog, u izvještaju je navedeno kako će samo manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastaviti ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi te kako ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji.

Dr. Allan Josephson, profesor i voditelj Odjela za dječju i adolescentsku psihijatriju na sveučilištu Louisville u Kentuckyju, rekao je da je rodna disforija zapravo sociološki i psihološki problem te kako pobornici hormonalne terapije zanemaruju psihološke uzročnike.

Naveo je primjer pacijenta koji mu se obratio zbog problema s rodnom disforijom, da bi se na kraju otkrilo kako su uzrok njegova stanja duboke rane izazvane zlostavljanjem u djetinjstvu.

Prema Josephsonu, ključno je otkriti stvarne uzroke boli, a ne zanemariti ih. Taj proces može izazvati određeni stres kod pacijenta, ali bez njega postoji ozbiljna opasnost od uspostavljanja krive dijagnoze.

Ivo Džeba | Bitno.net