Novo istraživanje dvojice uglednih američkih psihijatara zaključilo je kako većina teorija o osobama homoseksualnih sklonosti i “transseksualaca”, koje su danas u javnom mnijenju prihvaćene kao istinite i konačne, nemaju znanstveno utemeljenje, a među tezama koje nisu znanstveno dokazane jest i ona da je homoseksualnost genetski urođena.

Dr. Lawrence Meyer i dr. Paul McHugh imena su dvojice znanstvenika koji stoje iza istraživanja pod nazivom “Seksualnost i rod” koje je objavljeno u novom broju časopisa “The New Atlantis” koji se bavi temama znanosti, tehnologije i etike. Njih dvojica proučili su preko 200 istraživanja o seksualnosti i rodnom identitetu i došli do zaključka koji je urednik časopisa Adam Keiper opisao na sljedeći način:

“Ovo izvješće pokazuje kako neke od najčešće ponavljanih tvrdnji o seksualnosti i rodnom identitetu nisu potkrijepljene znanstvenim dokazima”.

Kako piše National Catholic Register, Meyer, inače znanstvenik na Odjelu za psihijatriju Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu, i McHugh, profesor pshijatrije i biheviorističkih znanosti na medicinskom fakultetu istog sveučilišta, bavili su se tezom kako je homoseksualnost genetski urođena.

Ustvrdili su kako dosadašnja istraživanja na tu temu to ne dokazuju. Doista, navode autori, postoje istraživanja koja su ukazala na određenu ulogu koju genetski čimbenici mogu imati u formiranju “seksualne orijentacije” (termina za koji smatraju da je znanstveno sporan zbog svoje prevelike pojmovne “elastičnosti”), ali to nisu doista i dokazala. S druge strane postoje i brojna istraživanja koja su pokazala da ta orijentacija nije unaprijed određena i da postoji čitav niz čimbenika koji je formiraju.

“Pitanje je li homoseksualnost urođena i dalje traži razjašnjenje. Nema niti jednog dokaza da je seksualnost neke osobe, bila ona gay ili heteroseksualna, određena genetski”, napisali su autori.

Kao čimbenike koji imaju važnost na određenje seksualnosti autori su naveli društveni kontekst i vrijednosti koje vladaju u njemu, ali skrenuli pozornost i na istraživanja koja su utvrdila povezanost između seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu i kasnije homoseksualne orijentacije. Pri čemu su naglasili da ta korelacija mora biti još istražena.

Autori su naglasili i kako treba znastveno preispitati tezu po kojoj osobe koje osjećaju homoseksualne sklonosti iste trebaju i izraziti ili prakticirati.

“Postoje razlozi zbog kojih trebamo sumnjati u tvrdnju da osoba koja želi živjeti sretan i ispunjen život mora, kako se tvrdi, otkriti vlastitu seksualnost i potom je izraziti kroz određenu seksualnu praksu. Možda bi bilo bolje razmisliti o tome kakvo je to ponašanje, bez obzira je li riječ o seksualnosti ili drugim područjima života, koje može voditi do ispunjenog i radosnog života, a koje od njega udaljava”, napisali su autori.

Cijelo jedno poglavlje posvećeno je argumentaciji gore navedene teze. U tom poglavlju upozorava se na visoku stopu mentalnih bolesti i seksualnog nasilja među pripadnicima LGBT populacije, koju potvrđuju sva istraživanja.

Autori polemiziraju kako poražavajuća statistika ne može biti objašnjena samo čimbenikom “socijalnog stresa”, odnosno “stigmatizacije” kroz koju gay osobe prolaze u društvu. Prema njima, ta stigmatizacija može stvarati emotivne rane, ali istodobno naglašavaju kako je vrijeme za opsežnija istraživanja o tome što uzrokuje tako visoku razinu mentalne nestabilnosti među gay osobama. Istraživanja koja bi potom rezultirala odgovorajućim sustavima medicinske i psihološke skrbi.

Autori su došli su zaključka kako nema znanstvenog dokaza za teoriju da je “rodni identitet stalna kategorija kod ljudskih bića koja je neovisna o njihovom biološkom spolu”.

“Novija feministička teorija ustrajava na poziciji da je rod samo društveni konstrukt, te poziva na ‘dekonstrukciju rodnih uloga’ i stvaranje društva u kojem će biti irelevantno tko što jest, što čini i s kim vodi ljubav. Znanstvena definicija biološkog spola je za sve ljude jasna i stabilna i odražava biološku realnost koja nije u kontradikciji s iznimkama u uobičajenom seksualnom ponašanju. Ta stvarnost ne može biti promijenjena – niti medicinskim zahvatima, niti društvenim konstruiranjem. Suprotno tome. rodni identitet je psihološki i socijalni koncept koji nije precizno definiran i malo je znanstvenih dokaza da je inherentna biološka kategorija”, kažu autori i poručuju:

“Biološke činjenice ne smiju biti zaboravljene u žaru stvaranja novih društvenih agendi”.

Zanemarivanje ovih činjenica posebice je zabrinjavajuće u svijetlu sve češćih operacija spola i hormonalnih terapija kod djece, pri čemu su neka od njih stara tek 2 godine.

“Duboko nas zabrinjava da su ovi zahvati i terapije potpuno neproporcionalne razini stresa kroz koju prolaze djeca koja su dijagnosticirana kao ona koja svoj rod ne poistovjećuju sa svojim spolom. Oni su i potpuno preuranjeni jer većina djece koja prolaze kroz to razdoblje, prestaju imati te probleme u kasnijim godinama, što su pokazala istraživanja. Također, nedostaje istraživanja koja bi ispitala dugoročnije posljedice takvih zahvata. Strogo upozoravamo u takvim slučajevima”, piše u istraživanju.

Dr. McHugh je rekao kako su dvije zabrinajvajuće pojave natjerale njega i kolegu na ovo istraživanje: povećana razina mentalnih bolesti među LGBT populacijom i trend medicinskih zahvata nad djecom koja se ne identificiraju sa svojim spolom, pa su podvrgnuta hormonalnim terapijama ili u nekim slučajevima operacijama “mijenjanja spola”.

“Živimo u vremenu kada ljudi traže znanstvene dokaze da je antibiotik koji piju zdrav za njih. Ali, upravo bez ikakvih dokaza žele raditi takve radikalne zahvate nad svojom djecom i zato prosvjedujemo protiv toga”, rekao je.

Znanstvenik je pojasnio da je svrha toga istraživanja bila preispitati uobičajene tvrdnje koje se u javnosti čuju o homoseksualnosti i rodu, a koje nemaju znanstvenog utemeljenja.

“Mislimo kako je vrijeme čuti što znanost ima reći o tim pitanjima”, rekao je.

Ovo istraživanje savim će sigurno izazvati reakcije.

Pojedini aktivistički LGBT mediji već su ga pokušali diskreditirati. Navode kako je The New Atlantis časopis povezan s, kako ga opisuju, “desničarskim think-tankom” – Centrom za etiku i društvenu politiku, a McHugha opisuju kako je “diskreditiran kao znanstvenik”.

Zašto? Pa zato što je već i ranije tvrdio kako nema dokaza da je homoseksualnost urođena i pobunio se protiv hormonalnih terapija za “transrodnu” djecu. Takva stajališta nekima su dovoljna da znanstvenika “diskreditiraju”.

Međutim, istraživanje “Seksualnost i rod” očito potpuno ispunjava kriterije potrebne za znanstveni rad i neće biti moguće osporiti ga ideološkim argumentima.

Goran Andrijanić | Bitno.net