Tema ovogodišnjega tjedna, organiziranoga u suradnji s Organizacijom Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, glasi „Voda i prehrambena sigurnost“.

Sudjelujući, u ožujku ove godine, na šestom Svjetskom forumu o vodi u Marseilleu, u Francuskoj, Papinsko vijeće za pravdu i mir istaknulo je da vodu, koja je bitni čimbenik za život, ne valja smatrati jednostavnom robom, nego dobrom koje je namijenjeno svim ljudima. Zbog toga je ta vatikanska ustanova, kako bi se promicala primjena prava na vodu u zemljama u razvoju, pozvala međunarodnu zajednicu da prihvati nove načine financiranja.

Osvrnuvši se na probleme koji su u središtu toga događaja, Guido Barbera, predsjednik Koordinacije koja okuplja 38 nevladinih udruga za međunarodnu solidarnost i suradnju, istaknuo je da su voda i hrana bitni čimbenici za život svih ljudi na planetu, a pred sadašnjom situacijom, u kojoj valja nahraniti i utažiti žeđ više od 7 milijardâ ljudi, stanje je vrlo teško, i stalno se pogoršava što se tiče nedostatnosti pitke vode, te njezine nedostupnosti, kao i što se tiče prehrambenih potreba. Nažalost, predviđa se da će 2050. godine, kada stanovništvo planeta prijeđe 9 milijardâ, potrebe za vodom i hranom biti više od 70, pa čak i 100% veće od sadašnjih – upozorio je Barbera.

Na novinarov upit koji su glavni izazovi s kojima se valja suočiti što se tiče upravljanja vodenim bogatstvom, Barbera je istaknuo da je pravi problem politička volja za rješavanje problema pristupa vodi i prehrane u svijetu. Vode ima u velikim količinama, ali mi moramo znati zaštititi ju kvalitativno i kvantitativno, a to je zadaća politike. Danas se, međutim, na vodu gleda kao na robu, kao dobro na kojemu se može zaraditi – upozorio je Barbera te primijetio da nije slučajno to što se ni danas Ujedinjeni narodi ne brinu za vodu, nego postoji mješoviti sustav kojim upravljaju privatnici, velike multinacionalne kompanije, koje organiziraju i svjetski forum o vodi. Riječ je o gospodarskim izvorima koji se brinu za to dobro, i koji također sputavaju pojam o vodi kao pravu i općem dobru.

Nije dostatna deklaracija Skupštine Ujedinjenih naroda, koju je donijela prošloga ljeta, a koja priznaje pravo na vodu – primijetio je potom Barbera. Trebali bismo doći do priznavanja prava na vodu od strane svih Vlada, odnosno do političke odgovornosti u sastavljanju zakona o zaštiti vode kao pravu i općem dobru, te unijeti pravo na vodu i u državne ustave. Priznati ju kao opće dobro znači sudjelovati u upravljanju tim dobrom, a ne ostaviti ga jednostavno privatnicima, javnosti, nego biti suodgovorni u upravljanju njime – istaknuo je na kraju Guido Barbera. (rv/bitno.net)