Povodom obljetnice koncilske deklaracije koja je otvorila novo poglavlje u povijesti odnosa između katolika i vjernika drugih religija, Dikasterij za nauk vjere, Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana i Dikasterij za međureligijski dijalog objavili su Bilješku naslovljenu „Put nade“. Riječ je o zajedničkom promišljanju kojim ponovno pozivaju na suprotstavljanje fundamentalizmima, na napuštanje logika obrane ili osvajanja, kao i na zaštitu vjerske slobode i izgradnju bratstva, javlja Vatican News.

U ono je vrijeme bila prekretnica u odnosima između katolika i Židova, kao i s vjernicima drugih religija, ali i svjetionik nade u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Danas, šezdeset godina poslije, koncilska deklaracija Nostra aetate ostaje referentna točka za ponovno širenje nade u našem svijetu razorenom ratovima i u našem narušenom prirodnom okolišu, kao i za usmjeravanje pastoralnih i teoloških odluka Crkve u trenutku kada podjele prevladavaju nad dijalogom, kada se vjerska sloboda neprestano krši, a Božje ime izdaje i upotrebljava za opravdavanje nasilja i terorizma.

Zbog toga su, povodom 60. obljetnice koncilske deklaracije, Dikasterij za nauk vjere, Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana i Dikasterij za međureligijski dijalog danas, 16. rujna, objavili Bilješku naslovljenu “Put nade”, koju je papa Lav XIV. odobrio 22. lipnja ove godine. U njoj se iznose ključne etape dijaloga nakon Nostra aetate, snažno ističući na taj način bezvremensku poruku:

“Crkva osuđuje, kao protivnu Kristovoj volji, svaku diskriminaciju među ljudima i progon koji se provodi zbog rasne pripadnosti i boje kože, društvenog položaja ili vjere.”

Stop progonu kršćana

Dokument potpisuju prefekti triju Dikasterija: kardinali Víctor Manuel Fernández, Kurt Koch i George Koovakad te tajnici nadbiskupi Armando Matteo, Flavio Pace i Indunil Janakaratne Kodithuwakku Kankanamalage. Na početku dokumenta spominje se nastanak deklaracije Nostra aetate koja je povezana i s deklaracijom Dignitatis humanae o pravu na vjersku slobodu. U Bilješci stoga stoji da nijedan odnos poštovanja prema drugim religijama nije iskren ni ostvariv bez istodobnog poštovanja njihove vjerske slobode. S tim istim uvjerenjem potpisnici zahtijevaju istu slobodu za kršćane u zemljama u kojima su manjina, ističući progone koje i danas trpe kršćani u različitim dijelovima svijeta od strane ekstremističkih vjerskih skupina:

“Svaki progon zbog vjerskih razloga uvijek je kršenje ljudskog dostojanstva, te je zbog toga hitno potrebno pronaći zajednički odgovor koji će, u duhu Nostra aetate, promicati poštovanje, dijalog i miran suživot među svima i prema svima.”

Odnos između Židova i kršćana

Veliki dio dokumenta posvećen je temi odnosa između Židova i kršćana. U Bilješci „Put nade“ ponovno se ističe da je Božji savez sa židovskim narodom neopoziv i to neprestano propitkuje Crkvu. Solidarnost sa židovskim narodom uključuje i zajedničku borbu protiv antisemitizma. U dokumentu se u vezi s time ističe da su sukobi na Bliskom istoku ostavili svoj trag i na dijalog između Židova i kršćana. Mnogi su komunikacijski mostovi oslabili i stavljeni su na kušnju zbog različitog tumačenja događaja koji se odvijaju – navode Dikasteriji potičući da se očuva i sve više izgrađuje uzajamno poznavanje i poštovanje koji su ostali čvrsti tijekom šezdeset godina zajedničkoga rada.

Upravo je taj zajednički rad – nastavlja se u tekstu – donio vidljive plodove i u dijalogu s islamom i s drugim religijama:

“Uspostavljeni su trajni prijateljski odnosi između vjerskih vođa, pokrenuti su zajednički obrazovni i društveni projekti, objavljene su zajedničke izjave suočene s humanitarnim tragedijama, ratovima ili ekološkim krizama.”

Islamofobija

Tri Dikasterija stoga ne štede na kritikama prema pojavama islamofobije koje ne razlikuju na odgovarajući način slučajeve fundamentalizma i nasilja od mirnog suživota drugih muslimanskih vjernika koji se integriraju i rade u zemljama koje ih primaju.

Bilješka uzima kao univerzalni kriterij razlučivanja, koji pokazuje idemo li u pravome smjeru, prihvaćanje ili odbacivanje siromašnih. Oni su kompas. Konkretna pažnja prema najranjivijima ključni je pokazatelj za procjenu ispravnosti svakog projekta, bilo da je on politički, gospodarski, društveni, akademski, vjerski ili kulturni.

‘Ne’ jednoj svjetskoj religijiž

Pritom se odbacuje ideja “osnivanja jedne velike svjetske religije u kojoj su sva vjerovanja izjednačena. Takvu mogućnost moramo isključiti iz poštovanja prema samima sebi i prema drugima”.

“Umjesto toga”, nastavlja dokument, “radi se o stvaranju bratskog društva sposobnog prihvatiti različitosti”.

Dobronamjeran stav

U tekstu se nadalje ističu teškoće dijaloga, čiji su temelji ugroženi rastom fundamentalizama, ustrajanjem u predrasudama, političkom manipulacijom vjerske pripadnosti i nasiljem u Božje ime.

Put stoga ostaje zahtjevan te zahtijeva poniznost, hrabrost i razlučivanje. Dijalog nije ni strategija ni odricanje od vlastitoga identiteta, nego istinski evanđeoski put koji pretpostavlja jasnu svijest o vlastitom vjerskom i kulturnom identitetu, zajedno sa stvarnom otvorenošću prema drugome. Poštovanje i uvažavanje neizostavni su temelji za prevladavanje stavova isključivanja, prezira ili ravnodušnosti koji su dugo vremena prevladavali – upozorava se u dokumentu te dodaje:

“Ne možemo zazivati Boga kao Oca svih ljudi ako odbijamo ponašati se poput braće prema nekim ljudima stvorenima na sliku Božju.”

Suočeni s onima koji danas siju podijele i pripremaju sukobe, vjernici različitih tradicija pozvani su stoga razborito i s nadom tražiti uvjete mirnog suživota. Kako bi se postigao taj cilj, potrebno je napustiti logiku obrane, neprijateljstva ili osvajanja te usvojiti otvoren, dobronamjeran i hrabar stav.

Poziv je stoga upućen svima: moramo postati graditelji mostova, a ne zidova; graditelji mira i bratstva sposobni prihvatiti drugoga u njegovoj različitosti te surađivati u izgradnji pravednijega i humanijega društva.