Svijet s područja Amazonije očekuje od Crkve da bude njegova saveznica kako bi punina života što ga je Isus donio na svijet mogao zahvatiti sve, posebno siromašne – stoji u radnom dokumentu iduće izvanredne Biskupske sinode o temi: „Amazonija, novi putevi za Crkvu i cjelovitu ekologiju“, koji je predstavljen u Vatikanu.

Dokument je plod procesa, koji je započeo posjetom Pape Franje peruanskoj biskupiji Puerto Maldonado u siječnju 2018. Uslijedile su konzultacije među Božjim pukom na području Amazonije na temelju kojih je predsinodalno vijeće u svibnju donijelo zaključke i zanimljive podatke na temelju kojih će sinodski oci raspravljati u listopadu u Vatikanu. Područje Amazonije obuhvaća dio Brazila, Bolivije, Perua, Ekvadora, Kolumbije, Venezuele i Francuske Gvajane, a prostire se na gotovo 8 milijuna kvadratnih kilometara. U dokumentu je iznesena stvarnost tog područja s florom i faunom – izvorom prehrane tamošnjeg pučanstva kao i kulturom i duhovnošću stanovništva koje živi uzduž rijeka i gradova.  Život na tom području je ugrožen razaranjem, nerazboritim iskorištavanjem okoliša, sustavnim kršenjem ljudskih temeljnih prava zbog gospodarskih i političkih interesa raznih kompanija. Ljepota tog područja je ranjeno mjesto boli, nasilja, sukoba i istrebljenja tamošnjih naroda i njihovih kultura, piše IKA.

Dokument također preporuča propitivanje pitanja ređenja oženjenih muškaraca u zabačenim krajevima.

“Ističući da je celibat dar Crkvi, tražimo da se, za udaljenije krajeve regije, ispita mogućnosti svećeničkog ređenja starijih muškaraca, po mogućnosti pripadnika autohonog stanovništva, poštovanog i prihvaćenog od strane njihove zajednice, iako možda već imaju uspostavljenu i stabilnu obitelj, kako bi osigurala sakramente koji prate i podržavaju kršćanski život”, stoji u paragrafu 129 pripremnog dokumenta.

Na taj se način otvaraju vrata raspravi o ređenju “vrsnih muževa” tzv. “viri probati”, što je termin koji označava zrele, oženjene muškarce. Do sad je mogućnost ređenja oženjenih muškaraca bila zabranjena u Latinskoj Crkvi, osim u pojedinim slučajevima prelaska nekih protestantskih vjerskih službenika na katoličanstvo. Također, neke Istočne Katoličke Crkve poznaju mogućnost ređenja oženjenih muškaraca.

Radni dokument također preporučuje da sinoda odredi “službu koja može biti dodijeljena ženama, uzimajući u obzir središnju ulogu koje one imaju u Crkvi u Amazoniji”.

Kako javlja Catholic News Agency, mons. Fabio Fabene, podtajnik Biskupske sinode, posebno je istaknuo poziv dokumenta novim laičkim službama.

“U tom smislu, postavlja se pitanje koja služba može biti dodijeljena ženama”, istaknuo je mons. Fabene na konferenciji za medije u Vatikanu, 17. lipnja.

Sam dokument, nakon prijedloga i dopuna koje su uputile biskupske konferencije i lokalna zajednice, primjećuje da Crkva “nije uvijek vrednovala žensku prisutnost u zajednicama”.

Oni koji su odgovarali na sinodalni upitnik tražili su da Crkva prepozna ženske “darove i talente” te “garantira žensko vodstvo, kao i veći te relevantniji prostor u formaciji: teologiji, katehetici, liturgiji te vjerskim školama i politici”.

U dokumentu se također navodi kako bi nas autohtoni narodi mogli podučiti u mnogočemu. Tisućama godina čuvali su zemlju, vodu i šumu kako bi čovječanstvo moglo uživati u besplatnom daru Božjeg stvorenja.

Novi putevi evangelizacije moraju se graditi dijalogom. Sinoda o Amazoniji, gdje živi između 110 i 130 različitih “slobodnih naroda”, ugroženih trgovinom droge, ogromnim infrastrukturalnim projektima i nezakonitim djelatnostima, postaje tako područje nade i dobrog načina života.

Mjesnoj crkvenoj stvarnosti je potrebno učešće Crkve u društvenom, političkom, gospodarskom, kulturnom i ekološkom životu tamošnjeg stanovništva. Crkva prihvaća različite kulture, društva i ekologije kako bi bila u stanju služiti bez diskriminacije pojedincima i skupinama. Kreativna Crkva koja bi mogla pratiti narod u izgradnji novih hitnih odgovora. Skladna Crkva, koja će promicati mir, milosrđe i zajedništvo.

Osobito je istaknuta inkulturacija autohtonih kultura u katoličku vjeru i liturgiju amazonske regije. Dokument preporuča i da Crkva “prepozna duhovnost autohtonih naroda kao izvor bogatstva za kršćansko iskustvo” te poziva na dijalog s “amazonskom kozmovizijom”.

Mons. Fabene opisao je inkulturaciju u liturgiji regije kao “bolju integraciju simbola i načina slavljenja autohtonih kultura… uključujući njihovu glazbu i ples, jezike te narodnu nošnju”.

Najveći problem je dušebrižništvo, koje se ne može riješiti mehaničkim i tehnološkim sredstvima. Dokument se osvrće i na problem ekumenizma, jer se evanđeoske Crkve brzo razvijaju, kao i na  problem obrane ljudskih prava, jer velike kompanije i političke ustanove samovoljno gaze prava tamošnjeg pučanstva.

Tino Krvavica, IKA | Bitno.net