Pretposljednji dan duhovnih vježbi u Vatikanu: Bog je dostatan svemu
Pretposljednjega dana duhovnih vježbi, 22. veljače, koje se za Papu i članove Rimske kurije održavaju u Vatikanu, kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, govorio je o liku svećenika, te o obitelji i starijim osobama.
Temeljeći svoje razmišljanje na 16. i 73. psalmu, kardinal je istaknuo da svećenik ima biti nazočan u društvu, a upravo budući da je posrednik između Boga i naroda, treba biti slobodan svake obveze i konkretnoga interesa, ne treba sudjelovati, ne treba dopustiti da ga sputavaju politička pitanja, iako je svojim svjedočanstvom nazočan.
Bog je dakle dostatan svemu; i doista, na kraju 16. psalma nalazi se ispovijest vjere. Vjere u besmrtnost koja je potpuno jedinstvo, zagrljaj s Bogom, potpuna ljubav prema našem voljenom. Pojam je to besmrtnosti koji je danas, u današnjem društvu, potpuno drugačiji; izbrisana je, naime, misao o smrti. Besmrtnost je suvremenoga društva u nastojanju što duljega života, u nastojanju liječenja organâ, njihove zamjene kao da je riječ o automobilu, te nastavku života. Takvo je shvaćanje besmrtnosti bijedno – napomenuo je kardinal te podsjetio da je već u enciklici ‘Spe salvi’ papa Benedikt XVI. istaknuo da beskonačnost nije neprekidnost vremena bez kraja. Mogla bi to, naprotiv, biti i nesreća, nastaviti biti bez nekog cilja, u nekoj vrsti stalnoga i neprekidnoga kretanja.
U 73. su pak psalmu istaknute „svete Božje stvari“ kao put za povratak Bogu, a on je prije svega u molitvi, u potpunom pouzdanju i prepuštanju nacrtima koje Gospodin ima za nas, ali ponajviše, u čistoći vjere. U središte drugoga današnjeg razmišljanja, kardinal je Ravasi stavio obitelj, te istaknuo da se danas živi i od samoćâ. Suvremeno je društvo, nažalost, kao obilježje prihvatilo ‘blindirana vrata’ – napomenuo je kardinal te objasnio – strahuje se od svega što se nalazi vani. Nekad je i u našoj tradiciji dvorište stambenih zgrada bilo mjesto gdje se živjelo, vratâ su bila otvorena i postojala je komunikacija. Sudjelovalo se u smijehu i u suzama; sada, naprotiv, postoje ‘izolirani plamenovi’, ali to su i ‘plamenovi’ topline, a ne samo oni koji pale i uništavaju – istaknuo je kardinal Ravasi.
Osvrnuvši se potom na 128. psalam, kardinal je napomenuo da je otac onaj koji uzdržava obitelj, majka je „plodna loza“, ona koja je u ‘intimnosti kuće’. Tu intimnost – napomenuo je kardinal – očito ne čini samo seksualnost; štoviše, suvremena kultura, suvremeno društvo, prekinulo je lanac sastavljen od tri karike. Prva je karika seksualnost; ali, samo je seksualnost također životinja i to nije dostatno. Druga je karika čovjek sposoban za eros, ali koji nije pornografija, eros je otkriće ljepote, draži, osjećaja, zanosa, volje za biti zajedno, divljenje u pogledu na lice. Ali, ni to nije dostatno. Čovjek je sposoban – i tako završava lančani niz – za ljubav – istaknuo je kardinal. Djeca su pak znakovi stvaranja i povijesti spasenja koja se nastavlja, a također i starije osobe, koje su u više navrata nazočne u Psaltiru – rekao je kardinal Ravasi te meditaciju završio jednim vrlo starim tibetanskim himnom: „tijelo je starca dragocjena škrinja pjesama o vjeri“. (rv/bitno.net)
