Papa Franjo je u petak, 4. listopada održao pastoralni pohod Asizu u prigodi proslave svetkovine zaštitnika Italije sv. Franje. Sveti Otac u rodni grad Franje Asiškog doputovao je helikopterom u 7.30 sati, petnaest minuta ranije od planiranog. Helikopter s Papom je sletio na sportski kamp centra za rehabilitaciju Istituto Serafico gdje su ga dočekali predsjednik talijanskog Senata Piero Grasso te predsjednik Regije Umbrija Catiuscia Marini. Prvi Papin susret u sklopu posjeta Asizu bio je s djecom s poteškoćama u razvoju i bolesnicima. Papa je bio vidljivo dirnut susretom s djecom.

Mi smo među Kristovim ranama, rekao je Papa komentirajući pozdrav predsjednika Instituta Francesca Maole. Odloživši napisani tekst, okupljenima se obratio spontanim riječima. Te rane, nastavio je Papa, treba slušati, treba prepoznati. Sjetim se Gospodina Isusa kada je putovao s onom dvojicom ožalošćenih učenika. Gospodin Isus im je na kraju pokazao svoj rane i oni su ga prepoznali… Isus je skriven u ovim mladima, u ovoj djeci, u ovim osobama. Na oltaru se klanjamo Isusovu Tijelu, u njemu nalazimo Isusove rane. Isus skriven u euharistiji i Isus skriven u tim ranama… Treba ih slušati. Možda ne toliko u novinama, kao vijesti… To je slušanje koje traje jedan, dva, tri dana, a zatim dođu druge, pa opet druge… Moraju ih slušati oni koji za sebe kažu da su kršćani.

Kršćanin se, dodao je Papa, klanja Isusu; kršćanin traži Isusa; kršćanin će prepoznati Isusove rane. I danas svi mi ovdje imamo potrebu reći: Te rane treba slušati! Ali ima još nešto što nam daje nadu. Isus je prisutan u euharistiji, tu je Isusovo Tijelo; Isus je prisutan među vama: a Isusovo Tijelo su Isusove rane u ovim osobama.

Ali zanimljivo, dodao je Papa, da je Isus kada je uskrsnuo bio prelijep. Nije na svom tijelu imao modrica, ozljeda… Ništa! Bio je prelijep! Htio je samo sačuvati biljege rana i ponio ih je na nebo. Isusove su rane ovdje i one su na nebu pred Ocem. Mi liječimo Isusove rane ovdje i on, s neba, pokazuje nam svoje rane i govori svima nama: “Čekam te! Neka tako bude”.

Prije nego će napustiti ustanovu, Papa je uputio pozdrav: “Hvala velika… i molite za svu djecu, mlade, osobe koje su ovdje, za sve one koji ovdje rade. Za njih! … Neka vas Gospodin blagoslovi! Molite i za mene! Ali molite uvijek za a ne protiv… Gospodin vas blagoslovio!”

U pripremljenom a nepročitanom govoru Papa je istaknuo kako je današnje društvo zatrovano kulturom “odbacivanja”, koja je opreci s kulturom prihvaćanja. A žrtve kulture odbacivanja su upravo najslabiji, najkrhkiji. U ovoj ustanovi međutim vidim na djelu kulturu prihvaćanja. Sigurno da ni ovdje nije sve savršeno, ali se surađuje zajedno za dostojanstven život osoba s ozbiljnim teškoćama… Potrebno je staviti u središte društvene i političke pozornosti osobe u najnepovoljnijem položaju! Ponekad se obitelji ostavlja same da se brinu za njih. Što učiniti? S ovog mjesta u kojem se vidi opipljiva ljubav, poručujem svima: umnožimo djela kulture prihvaćanja, djela nadahnuta prije svega dubokom kršćanskom ljubavlju, ljubavlju prema Kristu Raspetom, Kristovu tijelu, djela u kojima se ujedinjuju profesionalnost, stručni i pravedno plaćen rad, s volonterstvom, tim dragocjenim blagom. Služiti s ljubavlju i nježnošću osobe koje trebaju toliku pomoć pomaže nam rasti u čovjekoljublju, jer su one pravo blago čovječanstva, ističe se u Papinu napisanom govoru.

Crkva, to smo svi mi!

Nakon susreta s djecom s poteškoćama u razvoju i bolesnicima u Istituto Serafico papa Franjo se papamobilom odvezao do crkve Svetog Damjana, drugoga odredišta njegova jednodnevnog pastoralnog pohoda rodnom gradu sv. Franje – Asizu. Na tome je mjestu Franjo, moleći pred raspelom, začuo glas: “Popravi moju kuću”. Taj će događaj ostaviti duboki trag na Franji. Na istom je mjestu, pred kraj svog života, sastavio Pjesmu stvorova. Glasovito raspelo u crkvi Svetog Damjana potječe iz 11. stoljeća. Papin posjet crkvi Svetog Damjana bio je strogo privatnog karaktera. U crkvi su Papu dočekali generalni ministar Reda manje braće fra Michael A. Perry i tamošnja redovnička zajednica.

Papa je zatim posjetio biskupski dvor gdje se u Dvorani svlačenja svetog Franje susreo sa siromasima, Caritasovim štićenicima. I tom je prigodom Papa okupljenima obratio spontanim riječima. Ovo je, rekao je Papa, dobra prigoda da uputimo poziv Crkvi da oplijeni samu sebe. Ali Crkva, to smo svi mi! Svi! Od prvog krštenika, svi smo Crkva. I svi moramo ići Isusovim putem, koji je prošao putem oplijenjenja. Postao je sluga, onaj koji služi; htio je biti ponižen, sve do križa. I ako želimo biti kršćani nema drugog puta. “Ali ne možemo li stvoriti jedno humanije kršćanstvo?” pitaju neki: bez križa, bez Isusa, bez odricanja. I što će onda biti, zapitao se Papa, postat ćemo kršćani iz slastičarnice, kao lijepe torte, kao lijepi slatki kolači… Lijepi, ali ne istinski kršćani! Netko će reći: “Ali čega se to Crkva mora osloboditi?” Mora se danas osloboditi, odgovorio je Papa, najveće opasnosti, koja prijeti svakoj osobi u Crkvi, svima: to je opasnost svjetovnosti. Kršćanin ne može živjeti duhom svijeta. Svjetovnost nas dovodi do ispraznosti, umišljenosti, oholosti. I to je jedan idol, to nije Bog. To je idol! A idolopoklonstvo je najveći grijeh, zar ne!

Kada se u sredstvima društvenog priopćivanja, u medijima govori o Crkvi, svi misle da su Crkva svećenici, redovnice, biskupi, kardinali i Papa. Ali Crkva smo mi svi, kao što sam rekao. I svi se mi moramo osloboditi te svjetovnosti: taj je duh u suprotnosti s duhom blaženstava; duh suprotan Isusovu duhu. Svjetovnost nam čini zlo. Tako je žalosno vidjeti svjetovnog kršćanina, uljuljkana u sigurnost koju mu – bar on tako misli! – daje vjera i sigurnost koju mu daje svijet.

Isus je postao sluga za nas i duhu svijeta tu nema mjesta. Mnogi su od vas, rekao je Papa obraćajući se okupljenim siromasima, istrgnuti iz ovoga divljeg svijeta koji ne da posla, koji ne pomaže. Nije važno što ima djece koja umiru od gladi u svijetu; nije važno što neke obitelji nemaju za jesti, nemaju dostojanstva da donesu kruha kući; nije važno što mnogi moraju bježati od ropstva, gladi i tražeći slobodu i s koliko samo boli vidimo da, toliko put, nalaze smrt, kao što smo vidjeli da se jučer dogodilo na Lampedusi. Ali danas je dan plača! Te stvari čini duh svijeta. Upravo je smiješno da jedan kršćanin, da jedan pravi kršćanin, da jedan svećenik, da jedna redovnica, da jedan biskup, da jedan kardinal, da jedan papa žele ići putom te svjetovnosti koja je smrtonosan stav. Duhovna svjetovnost usmrćuje! Usmrćuje dušu! Ubija osobe! Ubija Crkvu!

Danas ovdje molimo tu milost za sve kršćane da nam Gospodin svima dadne hrabrost odricanja ali ne 20 lira, to ne, već da se oslobodimo duha svijeta, koji je guba, rak društva! To je rak Božje objave! Duh svijeta je Isusov neprijatelj! Molim Gospodina da svima nama dadne tu milost oslobađanja, rekao je Papa.

Na svečanom misnom slavlju pred bazilikom Sv. Franje, središnjem događaju pastoralnoga pohoda Asizu, Papa Franjo ponovno je svijetu uputio apel za mir. Neka već jednom prestanu oružani sukobi koji zemlju natapaju krvlju, neka zašuti oružje, kako bi se čulo vapaj onih koji trpe i umiru zbog terorističkih pothvata i ratova, posebno u Siriji, Svetoj zemlji i na cijelom Bliskom istoku, poručio je papa Franjo. Biti kršćanin znači imati životni odnos s Isusom i odjenuti se s Njime, istaknuo je Sveti Otac, rekavši kako je sv. Franjo poštovao i ljubio svako ljudsko biće.

Za papu Franju sv. Franjo svjedoči da svi oni koji slijede Krista dobivaju pravi mir, koji jedino on može dati, a ne svijet. Sv. Franju mnogi smatraju mirotvorcem, ali malo njih ide u dubinu. On nam prenosi taj mir, koji dolazi od Krista. Franjevaštvo nije neki sladunjav osjećaj, niti neka vrst panteističkog sklada s kozmičkim energijama, upozorio je Sveti Otac, istaknuvši kako je mir sv. Franje Kristov mir koji nalazi onaj koji sluša njegovu zapovijed: Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.

Papa Franjo slavio je misu na mjestu na koje su njegovi prethodnici Ivan Pavao II. godine 1986. i Benedikt XVI. godine 2011. pozvali na međureligijski mirovni susret. Prije misnog slavlja posjetio je gornju baziliku s glasovitim freskama koje prikazuju život sv. Franje, a kripti se u tišini pomolio na svečevu grobu.  (ika/bitno.net)