Taj je dan odredila Organizacija Ujedinjenih naroda kako bi se, na obljetnicu njegova rođenja, odala počast dragocjenom prinosu koji je bivši južnoafrički predsjednik dao izgradnji kulture mira i slobode.

Izgraditi društvo u kojemu svi Južnoafrikanci, bijeli i crni, hode uzdignute glave, dajući život narodu u miru sa samim sobom i sa svijetom – tako je u svibnju 1994. godine govorio Nelson Mandela, kao prvi izabrani predsjednik Južnoafričke Republike. Gdje ima siromaštva i bolesti, gdje su ljudi bili potlačeni, tamo treba više raditi – isticao je bez prestanka te upozoravao – naša je zadaća svima zajamčiti slobodu.

Osvrćući se u razgovoru za Radio Vatikan na Papin tweet, Enrico Casale, suradnik časopisa ‘Afrika’, koji vode redovnici Družbe afričkih misionara, poznati kao Bijeli oci, istaknuo je da je apartheid naslijeđe kolonijalizma, ali je još uvijek prisutan u oblicima ksenofobije i isključivanja. Osim toga, – dodao je – postoji opasnost da se još jače izrazi u ovom razdoblju u kojemu su u tijeku migracije, i to ne samo prema Europi, nego i unutar same Afrike.

Kada je njega zapala ta sudbina, s više od 20 godina zatočeništva, nasilja i neopravdanih i pogrdnih optužbi, Nelson Mandela, koji je za to 1993. godine primio Nobelovu nagradu za mir, našao je rješenje po kojemu je postao pravi heroj, velik i istodobno ponizan, a to je bilo da ne popusti mržnji zbog interesa čitavoga naroda – istaknuo je Casale.

Nije se želio usprotiviti nikomu, nego je u život Južne Afrike uključio i zajednicu bijelaca, sa svim njezinim odgovornostima – objasnio je Casale te dodao – Tako je izbjegao krvoproliće od kojega se strahovalo ne samo na nacionalnoj, nego i na međunarodnoj razini.

To je bila temeljna odluka – kazao je poslije Mandela osobno današnjem veleposlaniku pri Svetoj Stolici Georgeu Johannesu, u jednom od brojnih razgovora koje su često vodili.

Jedno od prvih pitanja koja sam mu postavio bilo je: ‘Kako si se osjećao kada je vlada apartheida zatražila od tebe da prekineš borbu?’ – kazao je veleposlanik u razgovoru za Radio Vatikan te nastavio – Nakon kratke stanke kazao mi je: ‘Glava mi je govorila da se ne smijem obvezivati s njima, jer su prouzročili tako mnogo boli, ali srce mi je govorilo da ako to ne učinim, Južna bi Afrika bila u velikoj opasnosti da ju potpuno uništi strah, mržnja, i sve ono što nikako ne želimo za svoju zemlju. Stoga sam odlučio poduprijeti ih, gledati ih u oči i razgovarati s njima…’

Kada sam ga nakon toga upitao kako se sada osjeća, odgovorio mi je: U miru sam sa samim sobom. Mogu reći da sam pridonio uspostavljanju stanja u kojemu ćemo, kao ljudi, moći živjeti zajedno – ispripovijedao je veleposlanik Johannes navodeći riječi Nelsona Mandele.

Radio Vatikan | Bitno.net