Draga braćo i sestre, dobar dan!

Ovom katehezom započinjemo ciklus razmišljanja koji ima za temu „Duh i Zaručnica. Duh Sveti vodi Božji narod ususret Isusu, našoj nadi“. Na našem ćemo putu proći kroz tri velika razdoblja povijesti spasenja: Stari zavjet, Novi zavjet i vrijeme Crkve. Pogled će nam pritom uvijek biti uprt u Isusa, našu nadu.

U ovim prvim katehezama o Duhu u Starom zavjetu nećemo se baviti „biblijskom arheologijom“. Umjesto toga, otkrit ćemo da je ono što je dano kao obećanje u Starome zavjetu u punini ostvareno u Kristu. Bit će to kao da pratimo kretanje sunca od zore do podneva.

Započinjemo s prva dva retka čitave Biblije: „U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama“ (Post 1, 1-2). Duh Božji nam se ovdje javlja kao tajanstvena sila po kojoj svijet prelazi iz svog početnog bezobličnog, pustog i mračnog stanja u svoje uređeno i skladno stanje. Drugim riječima, On daje prijeći iz kaosa u kozmos, odnosno iz konfuzije u nešto lijepo i uređeno. To je, naime, značenje grčke riječi kosmos, kao i latinske riječi mundus, odnosno nešto lijepo, uredno i čisto.

To još uvijek nejasno upućivanje na djelovanje Duha Svetoga u stvaranju razjašnjeno je nakon objave. U psalmu čitamo: „Gospodinovom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova“ (Ps 33, 6); te još: „Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.“ (Ps 104, 30).

Ta crta razvoja postaje vrlo jasna u Novom zavjetu, koji opisuje intervenciju Duha Svetoga u novom stvaranju, služeći se upravo slikama koje čitamo u tom opisu postanku svijeta: golub koji lebdi nad vodama Jordana kod Isusova krštenja (usp. Mt 3, 16); Isus koji u dvorani Posljednje večere dahnu u učenike i reče im: „Primite Duha Svetoga“ (Iv 20, 22), kao što Bog u početku udahnu dah života Adamu (usp. Post 2, 7).

Apostol Pavao uvodi novi element u taj odnos između Duha Svetoga i stvorenja. On govori o svemiru koji „uzdiše i muči se u porođajnim bolima“ (usp. Rim 8, 22). On pati zbog čovjeka koji ga je podvrgao „ropstvu raspadljivosti“ (usp. rr. 20-21). To je stvarnost koja nas se izbliza i dramatično tiče. Apostol vidi uzrok patnje stvorenja u pokvarenosti i grijehu čovjeka koji ga je odvukao u njegovu otuđenost od Boga. To vrijedi i danas kao i tada. Vidimo pustoš koju je čovjek stvorio i dalje stvara u stvorenom svijetu, posebno onom dijelu koji ima najveći kapacitet za iskorištavanje svojih resursa.

Sveti Franjo Asiški pokazuje nam izlaz, povratak u sklad stvaralačkog Duha: put kontemplacije i slavljenja. Siromašak je htio da se iz grudi stvorenja vine pjesma hvale Stvoritelju: „Hvaljen budi, Gospodine moj…“.

„Nebesa navješćuju slavu Božju“ – pjeva se u psalmu (18,2) – ali ona trebaju muškarca i ženu da daju glas ovom tom tihom vapaju. A u himnu „Svet“ mise svaki put ponavljamo: „Puna su nebesa i zemlja slave tvoje“. Oni su, da tako kažem, „trudna“ time, ali im trebaju ruke dobre babice da rode tu njihovu hvalu. Naš je poziv u svijetu, podsjeća nas Pavao, biti „na hvalu slave njegove“ (Ef 1, 12). Radi se o tome da se radost kontemplacije pretpostavi posjedovanju. I nitko se nije više radovao stvorenjima od Franje Asiškog, koji nije želio ništa posjedovati.

Braćo i sestre, Duh Božji, koji je u početku kaos pretvorio u kozmos, je na djelu da izvrši tu preobrazbu u svakom čovjeku. Preko proroka Ezekiela Bog obećava: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!… Duh svoj udahnut ću u vas“ (Ez 36, 26-27). Jer naše je srce nalik onom pustom i mračnom bezdanu iz prvih redaka knjige Postanka. U njemu se miješaju suprotni osjećaji i želje: tjelesni i duhovni. Svi smo mi, u stanovitom smislu, to „kraljevstvo u sebi razdijeljeno“ o kojem Isus govori u Evanđelju (usp. Mk 3, 24). Postoji vanjski kaos – društveni i politički – i unutarnji kaos u svakome od nas. Prvi se ne može izliječiti ako ne počnemo liječiti drugi!

Neka ovo razmišljanje pobudi u nama želju za iskustvom stvaralačkog Duha. Više od tisućljeća Crkva nam stavlja na usta moleći: „Veni creator Spiritus!“, „Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti“.

Pozdrav poljskim vjernicima

Od srca pozdravljam Poljake. Poseban pozdrav okupljenim hodočasnicima u Rimu u molitvenom sjećanju na blaženog kardinala Stefana Wyszyńskog. Neka taj primas koji je živio u dvadesetom vijeku bude Crkvi u Poljskoj i u svijetu uzor vjernosti Kristu i Gospi. Naučimo se od njega velikodušnosti u odgovoru na siromaštvo našeg vremena, uključujući i siromaštva uzrokovana ratom u mnogim zemljama, posebno u Ukrajini.

Od srca vas blagoslivljam.

APELI

Želim zajamčiti svoje molitve za žrtve velikog klizišta kojim je pogođeno više sela u Papui Novoj Gvineji. Neka Gospodin utješi članove obitelji, sve one koji su izgubili svoje domove i Papuance s kojima ću se, ako Bog da, susresti sljedećeg rujna.

Prošle je nedjelje u Novari blaženim proglašen don Giuseppe Rossi, svećenik i mučenik. Revan župnik u milosrđu, nije napustio svoje stado u tragičnom razdoblju Drugog svjetskog rata, nego ga je branio sve do prolijevanja vlastite krvi. Neka nam njegovo herojsko svjedočanstvo pomogne hrabro se uhvatiti u koštac sa životnim kušnjama. Pljesak novom blaženiku!

U sklopu pozdrava vjernicima talijanskog govornog područja

[…] Slavimo danas liturgijski spomen svetog Pavla VI., pastira koji je izgarao od ljubavi prema Kristu, Crkvi i čovječanstvu. Neka taj spomen pomogne svima ponovno otkriti radost kršćanstva, potičući obnovljenu predanost izgradnji civilizacije ljubavi. I molim vas, ako imate vremena, pročitajte pismo Pavla VI. Evangelii nuntiandi koje je još uvijek aktualno.

Misli mi lete napaćenoj Ukrajini. Neki dan sam primio dječake i djevojčice koji su u ratu pretrpjeli teške opekline i ostali bez nogu: rat je uvijek okrutan. Ti dječaci i djevojčice moraju ponovno učiti hodati, kretati se s protezama na nogama… izgubili su osmijeh. Jako je ružno, jako tužno kad dijete izgubi osmijeh. Molimo za ukrajinsku djecu. I ne zaboravimo Palestinu, Izrael koji toliko pate: neka rat prestane! Ne zaboravimo također Mjanmar i mnoge zemlje koje su u ratu. Djeca pate, djeca trpe u ratu. Molimo se Gospodinu da bude blizu svima i podari nam milost mira. Amen.