U govoru akademskoj zajednici, zdravstvenom osoblju, i pacijentima, Sveti je Otac ponovno istaknuo da između znanosti i vjere postoji plodna uzajamnost.

Papa

Papa Benedikt XVI. posjetio je 3. svibnja rimsku bolnicu ‘Gemelli’, u prigodi 50. obljetnice utemeljenja Medicinskoga fakulteta Katoličkoga sveučilišta Presvetoga Srca. U govoru akademskoj zajednici, zdravstvenom osoblju, i pacijentima, Sveti je Otac ponovno istaknuo da između znanosti i vjere postoji plodna uzajamnost. Potom je izrazio zahvalnost toj bolnici za pozornost prema ljudskoj osobi, posebno u njezinoj krhkosti. To je, inače, peti Papin posjet spomenutoj bolnici.

Sveti se Otac u govoru osvrnuo na smisao znanstvenoga istraživanja i medicine. Na prostoru ispred bolnice, na kojemu se okupilo vodstvo bolnice, ali i jednostavni vjernici, Papa je posebno istaknuo da svako istraživanje, svaku medicinsku skrb mora voditi ljubav. Bez ljubavi i znanost gubi svoju plemenitost. Samo ljubav jamči ljudskost u istraživanju – istaknuo je Sveti Otac.

Primijetivši potom da su nove tehnologije promijenile viđenje svijeta, ali da često nisu bez zabrinjavajućih vidika, Papa je napomenuo da današnji čovjek često živi uvjetovan redukcionizmom i relativizmom. Gotovo zaslijepljen tehničkom djelotvornošću, zaboravlja bitni obzor pitanja o smislu, odnosno nadnaravnu dimenziju. Tako misao – prema Papinim riječima – postaje slaba, a teren osvaja etičko siromaštvo koje zamagljuje valjana normativna uporišta. Bitno tehno-praktični mentalitet stvara opasnu neravnotežu između onoga što je tehnički moguće i onoga što je moralno dobro, i to s nepredvidivim posljedicama – istaknuo je Papa.

Zbog toga se treba ponovno otkriti vrednota i dinamizam nadnaravnoga, traženje Boga – napomenuo je potom Sveti Otac te istaknuo da znanost i vjera posjeduju plodnu uzajamnost, gotovo komplementarnu potrebu za shvaćanjem stvarnosti. Ali, paradoksalno, upravo pozitivistička kultura, isključujući iz znanstvene rasprave pitanje o Bogu, određuje propadanje misli i slabljenje sposobnosti za shvaćanje stvarnosti – primijetio je Papa.

Napomenuvši potom da kršćanstvo ne udaljuje vjeru na područje iracionalnoga, nego početke i smisao stvarnosti prepoznaje u stvoriteljskom razumu, koji se u raspetom Bogu očitovao kao ljubav, Sveti je Otac istaknuo da upravo prolazeći putom vjere, čovjek, u stvarnostima trpljenja i smrti, može uočiti istinsku mogućnost dobra i života. Tada je skrb o onima koji trpe svakodnevni susret s Kristovim licem, a posvećivanje uma i srca postaje znak Božjega milosrđa i njegove pobjede nad smrću.

Življeno u svojoj cjelovitosti, istraživanje je stoga prosvijetljeno znanošću i vjerom, i iz ta dva ‘krila’ crpi poticaj i zanos, ne gubeći opravdanu poniznost, odnosno smisao za vlastite granice – rekao je Sveti Otac te dodao da na taj način traženje Boga postaje plodno za um, kvasac kulture, te promicatelj pravoga humanizma. U taj se smisao – dodao je Papa – uključuje i nezamjenjiva zadaća Katoličkoga sveučilišta, mjesta na kojemu odnos skrbi nije zanimanje nego poslanje; gdje je ljubav Dobroga Samaritanca prva pouka, a lice čovjeka koji trpi lice samoga Krista.

Sveti je Otac među ostalim spomenuo i poseban odnos Katoličkoga sveučilišta i Petrove stolice, te istaknuo da je katolički medicinski fakultet mjesto na kojemu transcendentalni humanizam nije retoričko geslo, nego pravilo koje se živi svakodnevnim posvećivanjem. Zbog toga je – kako je rekao – ustanovljen novi Sveučilišni centar za život. Spomenuvši potom i patera Agostina Gemellija, Papa je ponovno istaknuo da se u središte pozornosti treba uvijek stavljati ljudska osoba u svojoj krhkosti i svojoj veličini. Na kraju se posebno obratio pacijentima te bolnice, u čijim se licima – kako je rekao – odražava lice trpećega Krista. (rv/bitno.net)