“Želja mi je da svi, nakon ovih milosnih dana, rekao je papa Franjo, imamo hrabrosti – upravo hrabrosti – kročiti u Gospodinovoj prisutnosti, s Gospodinovim križem; da imamo hrabrosti graditi Crkvu na krvi koju je Gospodin prolio na križu i ispovijedati jedinu slavu – Krista raspetoga. I tako će Crkva ići naprijed.”

papa franjo

Papa Franjo slavio je prvu misu svoga pontifikata 14. ožujka u Sikstinskoj kapeli zajedno s ostalih 114 kardinala koji su sudjelovali u konklavama. Posebna misa “pro Ecclesia” (za Crkvu) slavljena je na latinskom. Na misi se čitao tekst iz Matejeva Evanđelja (16, 13-19) koji govori o Petrovoj ispovijesti vjere: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga”. A Isus mu odgovara: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Prvo čitanje je bilo iz Knjige proroka Izaije a drugo iz Prve Petrove poslanice o živom kamenju koje izgrađuje Crkvu.
Papa je propovijedao s ambona a ne s oltara, a homilija je bila spontana, kratka i jezgrovita, izgovorena na talijanskom jeziku. Ova tri misna čitanja, primijetio je Papa, imaju nešto zajedničko: to je pokret. U prvom čitanju pokret je hod; u drugom čitanju pokret je u izgrađivanju; u trećem, u Evanđelju, pokret je u ispovijedanju. Hoditi, graditi, ispovijedati. Prvo što je Bog rekao Abrahamu je ovo: Mojim hodi putem i neporočan budi (Post 17, 1). Dakle, nastavio je Sveti Otac, naš je život hod. Naš je život hod i kad se zaustavimo, to nije dobro. Moramo uvijek hoditi, u Gospodinovoj prisutnosti, u Gospodinovoj svjetlosti, nastojeći živjeti onom neporočnošću koju Bog traži od Abrahama u obećanju.
Graditi. Graditi Crkvu, nastavio je zatim Papa. Govori se o kamenju: kamenje ima težinu; ali riječ je o živom kamenju, pomazanom Duhom Svetim. Izgrađivati Crkvu, Kristovu zaručnicu, na onom kamenu zaglavnom koji je sâm Gospodin.
Treće: ispovijedati. Možemo mi hoditi koliko želimo, možemo graditi mnogo toga, ali ako ne ispovijedamo Isusa Krista, nije dobro. Postajemo pobožna nevladina organizacija, ali ne Crkva, Gospodinova zaručnica. Kada se ne hodi, stoji se. Kada se ne gradi na kamenju što se dogodi? Dogodi se ono što se dogodi djeci na plaži kada grade kule od pijeska, sve se sruši, nema postojanosti. Papa je zatim citirao Leona Bloya koji je rekao: “Tko se ne moli Gospodinu, moli se đavlu”, jer “kada se ne ispovijeda Isusa Krista”, objasnio je Papa, “ispovijeda se svjetovnost zloduha”.
Hodati, graditi-izgrađivati, ispovijedati. Ali to nije lako jer u hodanju, građenju, ispovijedanju ponekad se dogode potresi i zastoji: to su pokreti koji nas vuku unatrag, rekao je Papa a zatim se osvrnuo na tekst Evanđelja koji se čitao na misi. Sâm Petar, rekao je Papa, koji je ispovijedio Isusa Krista kaže mu: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. Ja te slijedim, ali nemojmo govoriti o križu. Slijedit ću te… bez križa. A kada hodamo bez križa, kada gradimo bez križa i kada ispovijedamo nekog Krista bez križa, primijetio je Papa, nismo Gospodinovi učenici: svjetovni smo. Biskupi smo, svećenici, kardinali, pape, ali nismo Gospodinovi učenici.
Želja mi je da svi, nakon ovih milosnih dana, rekao je papa Franjo, imamo hrabrosti – upravo hrabrosti – kročiti u Gospodinovoj prisutnosti, s Gospodinovim križem; da imamo hrabrosti graditi Crkvu na krvi koju je Gospodin prolio na križu i ispovijedati jedinu slavu – Krista raspetoga. I tako će Crkva ići naprijed.
Želim svima nama, zaključio je Papa, da nam Duh Sveti, molitva Gospe, naše Majke, udijeli tu milost: da hodimo, gradimo, ispovijedamo Isusa Krista raspetoga. Tako neka bude!
Na misi je upućena posebna molitva Bogu da Benedikt XVI. može služiti Crkvi “također u skrovitosti životom posvećenim molitvi i meditaciji”.

Izvor: IKA