Pisma rijetko govore o svetom Josipu, ali kada to čine, često ga nalazimo kako se odmara, kao kada mu anđeo otkriva Božju volju u snovima. U ulomku Evanđelja (Mt 1,20-25) ne nalazimo Josipa kako se odmara jedanput, već dvaput. Večeras bih se htio odmarati u Gospodinu sa svima vama, te razmatrati dar obitelji s vama.

U obitelji je važno sanjati. Sve majke i očevi 9 mjeseci sanjaju o svojim sinovima i kćerima u maternici. Sanjaju o tome kakvi će biti. Nije moguće imati obitelj bez takvih snova. Kada izgubite tu sposobnost sanjanja, gubite sposobnost voljenja, sposobnost voljenja je izgubljena. Predlažem da se navečer prilikom ispita savjesti upitate jeste li sanjali o svojim sinovima i kćerima. Jeste li sanjali o svojem suprugu ili supruzi? Jeste li danas sanjali o svojim roditeljima, bakama i djedovima koji su vam prenijeli obitelj? Vrlo je važno sanjati, i posebno sanjati u obitelji. Molim vas da ne izgubite sposobnost sanjati na taj način. Koliko se samo rješenja za obiteljske probleme nađe kada uzmemo vremena za razmatranje, ako razmišljamo o suprugu ili supruzi i o dobrim kvalitetama koje imaju. Nemojte nikada izgubiti sjećanje na vrijeme dok ste bili cura i dečko. To je vrlo važno.

Josipu je odmor otkrio Božju volju. U tom trenutku odmora u Gospodinu, kada uzimamo prekid od naših mnogih dnevnih obveza i aktivnosti, Bog također govori nama. Govori nam u čitanju koje smo upravo čuli, u našoj molitvi i svjedočanstvu, kao i u tišini naših srca. Razmotrimo što nam Gospodin govori, osobito u Evanđelju koje razmatramo. Tri su gledišta ovog ulomka koja tražim da razmotrite: odmaranje u Gospodinu, ustajanje s Isusom i Marijom i biti proročki glas.

Odmor je toliko potreban za zdravlje naših umova i tijela, te ga je često toliko teško postići radi mnogih zahtjeva koji se stavljaju pred nas. Ali je odmor također ključan za naše duhovno zdravlje, kako bismo mogli čuti Božji glas i razumjeti što traži od nas. Josipa je Bog odabrao kao Isusova poočima i Marijina muža. Kao kršćani i vi ste, poput Josipa, pozvani stvoriti dom za Isusa. Stvarate mu dom u svojim srcima, svojim obiteljima, svojim župama i svojim zajednicama.

Kako bi mogli čuti i prihvatiti Božji poziv, stvoriti dom za Isusa, morate se moći odmarati u Gospodinu. Možete mi reći: Sveti Oče, želim se moliti, ali imam toliko posla! Moram se brinuti o svojoj djeci, imam kućanske poslove, preumoran sam čak i za dobro spavanje. Može biti točno, ali ako se ne molimo, nećemo znati najvažniju stvari od svih: Božju volju za nas. Uza svu našu aktivnost ili zaposlenost, bez molitve ćemo postići vrlo malo.

Odmaranje u molitvi je iznimno važno za obitelji. Prvo u obitelji naučimo kako moliti. Ne zaboravite da obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. To je važno. Tamo smo upoznali Boga, izrasli u muškarce i žene vjere, vidjeli se kao članove veće Božje obitelji, Crkve. U obitelji učimo kako voljeti, kako oprostiti, biti darežljivi i otvoreni, a ne zatvoreni i sebični. Učimo kako prijeći preko naših osobnih potreba, kako bismo se susreli s drugima i podijelili naše živote s njima. Zato je toliko važno moliti se kao obitelj! Zato su obitelji toliko važne u Božjem planu za Crkvu!

Htio bih vam reći nešto vrlo osobno. Jako volim sv. Josipa jer je on čovjek tišine i snage. Na svome stolu imam kip sv. Josipa kako spava. Premda spava, on brine Crkvu. Da! Znamo da on to može, pa kada imam problem, nekakvu poteškoću, napišem malu poruku na papirić i stavim je ispod svetog Josipa kako bi on mogao o tome sanjati. Drugim riječima, govorim mu: „Zagovaraj me, moli za rješenje ovoga problema!“

Ti dragocjeni trenuci počivanja, odmaranja s Gospodinom u molitvi, trenuci su koje možemo htjeti produžiti. Ali poput sv. Josipa, kada smo čuli Božji glas, moramo se ustati iz drijemanja, moramo ustati i djelovati (usp. Rim 13,11). Vjera nas ne miče iz svijeta, već nas dublje uvodi u njega. Svatko od nas, u stvari, ima posebnu ulogu u pripremanju dolaska Božjeg kraljevstva na naš svijet.

Upravo kako je dar Svete obitelji bio povjeren svetom Josipu, dar obitelji i njezino mjesto u Božjem planu je povjereno nama kako bismo ga mogli prenijeti dalje. Svakome od vas i nas, jer i ja sam sin obitelji.

Anđeo Gospodnji je Josipu otkrio opasnosti koje su prijetile Isusu i Mariji, tjerajući ih da pobjegnu u Egipat, a zatim da se nasele u Nazaretu. Isto tako, u naše vrijeme, Bog nas poziva da prepoznamo opasnosti koje prijete našim obiteljima i zaštitimo ih od zla.

Svaka prijetnja obitelji je prijetnja društvu u cjelini. Budućnost čovječanstva, kako je sveti Ivan Pavao II. često rekao, prolazi kroz obitelj (usp. Familiaris Consortio, 85). Stoga zaštitite svoje obitelji! Vidite u njima najveće blago svoje zemlje i uvijek ih njegujte molitvom i milošću sakramenata. Budite svetišta poštovanja života, proglašavajući svetost svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Kakav bi to dar bio društvu, kada bi svaka kršćanska obitelj u potpunosti živjela svoj plemeniti poziv! Stoga ustanite s Isusom i Marijom i uputite se putom koji je Bog zacrtao za svakog od vas.

Naposljetku, Evanđelje koje smo čuli podsjeća nas na našu kršćansku dužnost da budemo proročki glas usred naših zajednica. Josip je slušao Anđela Gospodnjeg i odgovorio Božjem pozivu da se brine za Isusa i Mariju. Na taj je način odigrao svoj dio u Božjem planu i postao blagoslov ne samo Svetoj obitelji, već blagoslov cijelom čovječanstvu. S Marijom je Josip služio kao model za dijete Isusa dok je rastao u mudrosti, dobi i milosti (usp. Lk 2,52). Kada obitelji na svijet donesu djecu, uče ih vjeri i čvrstim vrijednostima, kao i tome da doprinose društvu, postaju blagoslov našem svijetu. Božja ljubav postaje prisutna i aktivna načinom na koji volimo i dobrim djelima koja radimo. Širimo Kristovo kraljevstvo u ovom svijetu. I dok to radimo, dokazujemo da smo vjerni navjestiteljskoj zadaći koju smo primili na krštenju.

Papa Franjo na susretu s obiteljima u Manili, 16. siječnja 2015. (izvor: www.opusdei.hr)