Na stranicama Vatican Newsa, službenog vatikanskog portala, osvanuo je dosad neobjavljeni intervju s papom Franjom koji se pojavljuje u novoj knjizi “Esorcisti contro Satana” (Egzorcisti protiv Sotone) talijanskog novinara Fabija Marchesea Ragone.

Spomenuto djelo donosi svjedočanstva važnih egzorcista i žrtava demonskih opsjednuća koje su smogle hrabrosti ispričati svoju priču spomenutom novinaru.

U intervjuu je Papa pitan o slučaju opsjednute redovnice, je li se ikada direktno bavio đavolskim opsjednućem i egzorcizmom te može li Đavao djelovati u Vatikanu ili čak napasti Papu.

Donosimo prijevod cijelog intervjua kako je objavljen na Vatican Newsu.

– Sveti Oče, u svjedočanstvu o opsjednutoj redovnici čitamo da je Sotona o vama navodno govorio: ‘Mrzim ga, uvijek govori loše o meni. Jesi vidio koliko sam mu nevolje prouzročio?’ Što mislite o ovim izjavama?

Osobno nisam upoznat s tim slučajem te ga, stoga, ne mogu komentirati. Ali da, moguće je da idem Đavlu na živce jer se trudim slijediti Gospodina i činiti ono što piše u Evanđeljima. I to ga živcira. Istovremeno, sigurno je sretan kad zgriješim. On želi čovjekov pad, ali nema šanse dok postoji molitva.

– Jeste li se ikada direktno bavili ljudima koje je opsjeo Sotona?

Kad sam bio nadbiskup Buenos Airesa susreo sam se sa slučajevima nekoliko ljudi koji su mi došli tvrdeći da su opsjednuti. Slao sam ih na razgovore kod dva dobra “specijalca” svećenika: to nisu bili iscjelitelji, već egzorcisti. Jedan se zvao Carlos Alberto Mancuso i bio je egzorcist Biskupije La Plata. Drugi je bio moj ispovjednik, otac Nikola Mihaljević, isusovac rođen u Hrvatskoj. Obojica su mi kasnije rekla kako su samo dvoje ili troje njih bili stvarne žrtve đavolskog opsjednuća. Ostali su patili od đavolskih zlostavljanja, što je drugačije jer nisu imali Sotonu u svojim tijelima. To treba naglasiti.

– A jeste li, kao Papa, ikada izvršili egzorcizam?

Ne, to se nikada nije dogodilo. Kad bi kojim slučajem došlo do toga za pomoć bih pitao dobrog egzorcista, kao što sam radio dok sam bio nadbiskup.

– Nekoliko ljudi govorilo je kako je Đavao – koji nas uvijek iskušava – napadao Benedikta XVI. tijekom njegova pontifikata, ali da se on, premda je iznimno patio, snažno odupirao. Pavao VI. je 1972. izjavio da je Sotonin dim kroz pukotine ušao u Hram Božji. Može li, stoga, Đavao također djelovati u Vatikanu i napadati papu?

Ono što je sigurno jest da Sotona pokušava napadati svakoga, bez iznimke, a iznad svega pokušava udariti na one koji imaju veću odgovornost u Crkvi ili društvu. Čak je Isus bio kušan od strane Đavla… Možemo se prisjetiti i onih kušnji koje je [trpio] Šimun Petar, kome je Isus rekao ‘Odlazi od mene, Sotono’. Čak je i papa, stoga, napadan od strane Zloga.

Ljudska smo bića i uvijek nas pokušava napasti. To je bolno, ali suočen s molitvom Đavao nema šanse! I da, istina je, kao što je sveti Pavao VI. rekao, da Sotona može također uči u Hram Božji, kako bi posijao neslogu i okrenuo jedne protiv drugih: podijeljenost i napadi uvijek su djelo Đavla. On se uvijek pokušava uvući kako bi pokvario srca i umove ljudi. Jedini spas je slijediti put koji je naznačio Krist.

– Trebamo li se bojati Đavla?

Smatram da postoje neki doista opasni demoni i tu mislim na one “pristojne” demone. Isus je također govorio o tome u Lukinom evanđelju: kaže da kada je nečisti duh otjeran, on luta pustinjom tražeći mjesto. No u određenom trenutku dosadi mu i stoga se vrati “kući”, otkuda je već bio izbačen, te vidi da je kuća uređena, prekrasna, kao kad je bio unutra.

– Što se onda događa?

Pozove druge demone, još gore od sebe, dovede ih te uđu u kuću pristojno, pozvone, zauzmu mjesto na pristojan način. Duša, ne trudeći se da ispita vlastitu savjest, ne obraća pažnju ili ih zbog duhovne mlakosti pušta unutra. Ti su demoni grozni jer ubijaju. To je najgore opsjednuće. Duhovna svjetovnost obuhvaća sve ove stvari. Nema bijega: Sotona uništava direktno putem ratova i nepravdi ili to čini pristojno, na iznimno diplomatski način, kao što Isus navodi. Razlučivanje je nužno.