Papa Franjo postupkom “ekvipolentne kanonizacije” proglasio je svetim 16 karmelićanki iz Compiègnea koje su pogubljene tijekom vladavine terora Francuske revolucije.

Tako se Majku Terezija od svetog Augustina i njezinih 15 sestara, koje su giljotinirane u Parizu dok su pjevale hvalospjeve, može odsada širom svijeta štovati kao svetice u Katoličkoj crkvi.

Kako navodi Katolička enciklopedija, ekvipolentna kanonizacija događa se kada papa, izostavljajući sudski proces i ceremonije, naredi da se neki sluga Božji ili blaženik časti u sveopćoj Crkvi; to se događa kada je osoba bila predmet štovanja iz dalje prošlosti, kada njezine herojske kreposti (ili mučeništvo) i čuda prenose pouzdani povjesničari, te kada je slava njezina čudesnog zagovora neprekinuta.

Iako je ovakav proces rijedak, papa Franjo proglasio je i druge svece kroz istovjetnu kanonizaciju poput svetog Petra Fabera i svete Margarete od Costella. Papa Benedikt XVI. ovaj proces je koristio za svetu Hildegardu iz Bingena, a papa Pio XI. za sv. Alberta Velikog.

Tko su mučenice iz Compiegnea?

Mučenice, među kojima je bilo 11 redovnica, tri sestre laikinje i dvije eksterne, uhićene su u vrijeme žestokih protukatoličkih progona. Građanski ustav o svećenstvu Francuske revolucije zabranio je vjerski život, a karmelićanke iz Compiègnea protjerane su iz svog samostana 1792. godine.

Unatoč tome što su bile prisiljene na skrivanje, sestre su potajno održavale svoj zajednički život molitve i pokore. Na prijedlog poglavarice samostana, majke Terezije od svetog Augustina, sestre su dale dodatni zavjet: ponuditi svoje živote u zamjenu za kraj Francuske revolucije i za Katoličku crkvu u Francuskoj.

Na dan smaknuća sestre su se u otvorenim kolima vozile ulicama Pariza, trpeći uvrede okupljene gomile. One su uzvratile pjevanjem Miserere, Salve Regina i Veni Creator Spiritus dok su se približavale giljotini.

Prije nego što je dočekala smrt, svaka je sestra kleknula pred poglavaricu koja im je dala dopuštenje da umru. Poglavarica je bila pogubljena posljednja pjevajući hvalospjev do posljednjeg trenutka.

U sljedećih nekoliko dana, Maximilien Robespierre je pogubljen, čime je okončana vladavina krvavog terora, a molitva sestara uslišana.

Tijela 16 mučenica pokopana su u masovnu grobnicu na groblju Picpus, gdje nadgrobni spomenik obilježava njihovo mučeništvo. Papa Pio X. proglasio ih je blaženima 1906. godine.

Njihov posljednji čin hrabrosti i vjere nadahnuo je poznatu operu Francisa Poulenca iz 1957. “Razgovor karmelićanki”, temeljenu na istoimenoj knjizi poznatog katoličkog romanopisca i esejista Georgesa Bernanosa.