Čitanje: Sir 17, 1. 6-7

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Govoreći o temi razlučivanja, prošli put smo molitvu razmotrili kao neizostavni element, shvaćenim kao bliskost i pouzdanje u Boga. Danas bih htio, na gotovo komplementaran način, naglasiti da je za dobro razlučivanje potrebno i poznavanje samoga sebe. To uključuje naše ljudske sposobnosti: pamćenje, razum, volju, osjećaje. Često ne znamo razlučiti jer se ne poznajemo dovoljno dobro, pa ne znamo što zapravo želimo.

U temelju duhovnih dvojbi i kriza zvanja često je nedovoljan dijalog između vjerskog života i naše ljudske, spoznajne i afektivne dimenzije. Jedan autor duhovnosti primijetio je koliko se poteškoća na temu razlučivanja odnosi na probleme druge vrste, koje treba prepoznati i istražiti. Ovako piše taj autor: «Došao sam do uvjerenja da najveća prepreka istinskom razlučivanju (i istinskom rastu u molitvi) nije nematerijalna narav Boga, nego činjenica da sami sebe ne poznajemo dovoljno, i ne želimo se upoznati onakvima kakvi uistinu jesmo. Gotovo svi se skrivamo iza maske, ne samo pred drugima, nego i kad se gledamo u zrcalu” (Th. Green, Žito i kukolj, Rim, 1992., 25).

Zaboravljanje prisutnosti Boga u našem životu ide ruku pod ruku s neznanjem o sebi samima, o karakteristikama naše osobnosti i o našim najdubljim željama.

Poznavati sebe nije teško, ali umara: podrazumijeva strpljiv rad unutarnjeg iskapanja. Zahtijeva sposobnost da zastanemo, da „isključimo autopilota“, da osvijestimo način na koji radimo, osjećaje koji nas obuzimaju, misli koje nas uvjetuju, često bez našeg znanja. Također zahtijeva razlikovanje između emocija i duhovnih sposobnosti. “Osjećam” nije isto što i “uvjeren sam”; “Osjećam da” nije isto što i “želim”. Tako spoznajemo da je pogled koji imamo na sebe i na stvarnost ponekad pomalo iskrivljen. Ovo primijetiti je milost! Puno puta se može dogoditi da pogrešna uvjerenja o stvarnosti, utemeljena na prošlim iskustvima, snažno utječu na nas, ograničavajući našu slobodu da se s njima poigravamo u odnosu na ono nam je stvarno važno u životu.

Živeći u doba informatike, znamo koliko je važno znati lozinke za ulazak u programe u kojima se nalaze najosobniji i najvrjedniji podaci. I duhovni život ima svoje “lozinke”: postoje riječi koje diraju srce jer se odnose na ono na što smo najosjetljiviji. Napasnik dobro zna te ključne riječi-lozinke, ali važno je da ih i mi znamo kako se ne bismo našli tamo gdje ne želimo.

Kušnja ne sugerira nužno loše stvari, već često nesređene stvari, predstavljene s pretjeranom važnošću. Na taj način nas hipnotizira privlačnošću koju u nama bude te stvari, lijepe ali prividne stvari, koje ne mogu održati obećanje, ostavljajući nas na kraju praznima i tužnima. To mogu biti kvalifikacije, karijera, odnosi, sve stvari same po sebi pohvalne, ali s kojima, ako nismo slobodni, riskiramo imati nestvarna očekivanja, kao što je isticanje naše vrijednosti. Iz tog nesporazuma često proizlaze najveće patnje, jer ništa od toga ne može biti jamstvo našeg dostojanstva.

Zato je važno poznavati se, znati lozinke svoga srca, ono na što smo najosjetljiviji, zaštititi se od onih koji smišljaju uvjerljive riječi kako bi manipulirali nama, ali i prepoznati ono što nam je uistinu važno, razlikujući ga od trenutne mode ili blještavih i površnih slogana.

Pomoć u tome je ispit savjesti, to jest dobra navika smirenog ponovnog iščitavanja onoga što se događa u našem danu, učenjem procjenjivanja i odabira čemu pridajemo veću važnost, što tražimo i zašto, i što smo na kraju našli. Nadasve naučiti prepoznati što zasićuje srce. Jer samo nam Gospodin može dati potvrdu koliko vrijedimo. To nam govori svaki dan s križa: umro je za nas, da nam pokaže koliko smo dragocjeni u njegovim očima. Nema te prepreke ili neuspjeha koji bi spriječili njegov nježni zagrljaj.

Molitva i spoznaja samih sebe omogućuju rast u slobodi. Oni su osnovni elementi kršćanske egzistencije, dragocjeni elementi za pronalaženje vlastitog mjesta u životu.

Na kraju audijencije

Na kraju redovne opće audijencije Papa je ponovno pozvao vjernike na molitvu za “mučeničku Ukrajinu”.

Podsjećajući kako se danas slavi liturgijski spomen svete Faustine Kowalske, Papa je u pozdravu poljskim hodočasnicima okupljenim na općoj audijenciji poručio: “Po njoj, Bog je pokazao svijetu da traži spasenje u njegovu milosrđu. Spomenimo je se prije svega danas, misleći osobito na rat u Ukrajini. Kao što sam rekao prošle nedjelje u Angelusu, uzdamo se u Božje milosrđe, koje može promijeniti srca, kao i u majčinski zagovor Kraljice mira.”

Papa se rata u Ukrajini spomenuo i u obraćanju talijanskim vjernicima. “Ne zaboravimo moliti za mučeničku Ukrajinu, moleći uvijek Gospodina za dar mira”, pozvao je Sveti Otac.