Papa Benedikt XVI.: Je li vjera zaista preobražavajuća snaga našega života?

Draga braćo i sestre, danas bih želio početi niz kateheza koji će se odvijati tijekom Godine vjere. Apostolskim sam pismom ‘Vrata vjere’ najavio ovu posebnu godinu da Crkva obnovi zanos vjerovanja u Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta, da osvježi radost hoda na putu koji nam je pokazao, te da na konkretan način svjedoči preobražavajuću snagu vjere – objasnio je Benedikt XVI.

Obilježavanje pedesete obljetnice otvaranja II. vatikanskog sabora važno je za povratak Bogu, za produbljivanje i odvažnije življenje vlastite vjere, za jačanje pripadništva Crkvi, učiteljici čovještva, koja nas, po naviještanju Riječi, slavljenju sakramenta i djelima ljubavi vodi da sretnemo i upoznamo Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka. Riječ je o susretu ne s nekom idejom ili nekim životnim projektom, nego sa živom Osobom, koja nas duboko mijenja, očitujući naš istinski identitet djece Božje – ustvrdio je Papa dodajući: Susret s Kristom obnavlja naše ljudske odnose, usmjeravajući ih iz dana u dan po logici ljubavi prema većoj solidarnosti i bratstvu. Vjera u Boga nije čin koji zaokuplja samo našu inteligenciju, područje intelektualne spoznaje, nego obuhvaća cijeli život, cjelokupno biće: osjećaje, srce, inteligenciju, volju, tjelesnost, emocije i ljudske odnose. S vjerom se doista u nama sve mijenja, i očituje se jasno naša buduća sudbina, istina našega poziva u povijesti, smisao života, ushit da hodočastimo prema nebeskoj domovini – ustvrdio je Benedikt XVI.

Pitamo se: Vjera je zaista preobražavajuća snaga našega života? Ili je samo jedan od čimbenika koji čine naš život, a ne onaj odlučujući koji ga posvema zaokuplja? Kroz ovogodišnje kateheze o vjeri želimo kročiti putem da ojačamo i ponovo nađemo radost vjere, shvaćajući da ona nije nešto izvanjsko, odvojeno od stvarnoga života, nego je njegova duša. Vjera u Boga koji je ljubav, a koji je po utjelovljenju postao blizak čovjeku i sam sebe žrtvovao na križu da nas spasi i otvori nam Nebo, jasno očituje da je punina čovjeka jedino u ljubavi – ustvrdio je Papa te nastavio: Potrebno je danas to iznova potvrditi, dok kulturne preobrazbe u tijeku često očituju brojne oblike barbarstva, koji se prodaju pod znakom „civilizacijskih postignuća“: vjera tvrdi da nema istinskog čovještva osim u mjestima, gestama, vremenima i oblicima u kojima je čovjek nošen ljubavlju koja dolazi od Boga, a izražava se kao dar, očituje se u odnosima bogatim ljubavlju, samilošću, pozornošću i besplatnim služenjem prema drugome. Tamo gdje je prevlast, posjedovanje, izrabljivanje, sebično porobljavanje drugoga, gdje je bahatost ‘vlastitoga ja’ zatvorenog u sebe, čovjek biva osiromašen, ponižen, izobličen. Kršćanska vjera, djelotvorna u ljubavi i jaka u nadi, ne ograničava nego očovječuje život, dapače čini ga potpuno ljudskim – istaknuo je Papa, a potom je objasnio što je vjera.

Vjera je prihvaćanje u život preobražavajuće poruke, ona je prihvaćanje Božje objave, po kojoj spoznajemo tko je Bog i kako djeluje, koji su njegovi planovi za nas. Naravno da Božje otajstvo uvijek nadilazi naša poimanja i naš razum, naše obrede i naše molitve. A ipak objavom se sam Bog priopćava nama, pripovijeda se, čini dostupnim. Tako smo kadri slušati njegovu riječ i prihvatiti njegovu istinu – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući: Ovo je dakle čudesnost vjere: Bog, u svojoj ljubavi, u nama stvara – po djelovanju Duha Svetoga – prikladne uvjete da možemo prepoznati njegovu Riječ. Sam nas Bog, po svojoj volji da nam se objavi, da stupi u dodir s nama, da bude prisutan u ljudskoj povijesti, osposobljava da ga slušamo i da ga prihvatimo. Sveti Pavao to s veseljem i zahvalnošću izražava: Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste, primajući Božju riječ, to jest našu propovijed, primili je ne kao riječ ljudsku, nego – kao što uistinu jest – riječ Božju, koja i očituje svu svoju snagu u vama, vjernicima – podsjetio je Papa.

Bog se u dugoj povijesti prijateljstva s čovjekom objavio riječima i djelima, a vrhunac je u utjelovljenju Sina Božjega i njegovu otajstvu smrti i uskrsnuća. Bog se nije samo objavio u povijesti jednoga naroda, nije samo govorio po prorocima, nego je izišao iz svojega Neba da kao čovjek siđe na zemlju ljudi, kako bismo ga mogli sresti i slušati. Iz Jeruzalema se evanđelje spasenja proširilo sve do nakraj zemlje – rekao je Sveti Otac te se osvrnuo na crkveno poslanje.

Crkva, rođena iz Kristova boka, postala je nositeljica nove čvrste nade da je Isus iz Nazareta, raspeti i uskrsnuli, spasitelj svijeta, koji sjedi s desne Ocu, sudac živih i mrtvih. To je spasenjska poruka, središnji i razorni navještaj vjere. Od samih početaka nametnulo se pitanje „pravila vjere“, odnosno vjerničke vjernosti istini evanđelja, u kojoj treba biti ukorijenjeni, spasenjskoj istini o Bogu i o čovjeku koju valja čuvati i naviještati. Sveti Pavao piše: Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao Radosnu vijest navijestio, osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru – podsjetio je Papa pitajući: Gdje možemo naći bitnu formulu vjere? Gdje nalazimo istine koje su nam vjerno prenesene i koje su svjetlo za naš svakodnevni život? Odgovor je jednostavan: u Vjerovanju, u vjeroispovjednom obrascu ili Simbolu vjere, mi se povezujemo s izvornim događajem osobe i povijesti Isusa iz Nazareta: biva stvarnim ono što je Apostol naroda govorio kršćanima u Korintu: Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan uskrsnuo – ustvrdio je Sveti Otac.

I danas moramo – nastavio je Sveti Otac – bolje upoznati, shvatiti i moliti Vjerovanje. Naročito je važno da vjerovanje bude, tako reći, priznato. Spoznati, ustvari, može biti samo intelektualni čin, dok priznati označava potrebu da se otkrije dublja sveza između istina koje ispovijedamo u Vjerovanju i našega svakodnevnoga života, da te istine budu doista i stvarno – kao što su uvijek bile – svjetlo za korake našega života, voda koja natapa pustinje na našem putu, život koji pobjeđuje kojekakve pustare suvremenoga života. U Vjerovanje se ucjepljuje moralni život kršćanina, u njemu ima svoj temelj i svoje opravdanje – objasnio je Benedikt XVI.

Blaženi Ivan Pavao II. nije slučajno htio da se Katekizam Katoličke crkve, sigurna norma za naučavanje vjere i siguran izvor za obnovljenu katehezu o izvorima vjere, zasnuje na vjerovanju. Nakana je bila potvrditi i očuvati središnju jezgru istina vjere, izreći je shvatljivijim jezikom ljudima našega vremena. Crkva je dužna prenositi vjeru, naviještati evanđelje, da kršćanske istine budu svjetlo u novim kulturnim preobrazbama, te da kršćani mogu obrazložiti nadu koju nose – kazao je Sveti Otac.

U odnosu na nedavnu prošlost danas živimo u sasvim promijenjenom društvu i koje se neprestano mijenjanja. Procesi sekularizacije i raširenog nihilističkog mentaliteta, u kojem je sve relativno, snažno su obilježili opći mentalitet. Tako, život se ležerno živi, bez jasnih ideala i čvrste nade, unutar nestabilnih i privremenih društvenih i obiteljskih veza. Naročito se nove naraštaje ne odgaja da traže istinu i duboki smisao života koji se izdiže iznad slučajnosti, da budu osjećajno postojani i puni nade. Naprotiv, relativizam ne priznaje čvrsta uporišta, sumnja i lakoumnost izazivaju trganje ljudskih odnosa, a život se odvija kroz kratkotrajne pokuse, bez prihvaćanja odgovornosti – istaknuo je Papa.

Premda izgleda da individualizam i relativizam vladaju duhom brojnih suvremenika, također se ne može tvrditi da su vjernici posvema otporni na opasnosti s kojima se sučeljavamo u prenošenju vjere. Istraživanje provedeno na svim kontinentima radi Biskupske sinode o novoj evangelizaciji, upozorava na neke: primjerice na pasivno i privatno življenje vjere, na zanemarivanje vjerskog odgoja, na jaz između vjere i života – primijetio je Sveti Otac dodajući: Kršćanin često ne poznaje središnju jezgru svoje katoličke vjere, odnosno Vjerovanja, tako ustupa mjesta sinkretizmu i vjerskom relativizmu, nema jasnoće o vjeri i spasenjskoj posebnosti kršćanstva. Stoga nije daleko od opasnosti da si, tako reći, učini vjeru po svojoj mjeri. Naprotiv, moramo se vratiti Bogu, Bogu Isusa Krista, moramo ponovno otkriti poruku evanđelja, učiniti da ono dublje prodre u naše savjesti i svakodnevni život – upozorio je Benedikt XVI.

U Katehezama ove Godine vjere želim pružiti pomoć na putu da se posvijeste i prodube središnje istine vjere o Bogu, čovjeku, Crkvi, o svekolikoj društvenoj i kozmičkoj stvarnosti, meditirajući i razmišljajući o tvrdnjama Vjerovanja. A želio bih da bude jasno da su ti sadržaji ili istine vjere izravno povezane s našim životom, zahtijevaju obraćenje iz kojega proizlazi obnova vjere u Boga. Upoznati Boga, sresti ga, produbiti obilježja njegova lica to je bit našega života, On ima prožimati iskonske dinamizme ljudskoga bića – istaknuo je Papa.

Na kraju kateheze Sveti je Otac poželio da ovaj hod, koji ćemo učiniti ovu godinu, u svima potakne rast u vjeri i ljubavi prema Kristu, da u svakodnevnim odabirima i djelovanjima – kako je rekao – naučimo živjeti dobrim i lijepim evanđeoskim životom. Pozdravljajući hodočasnike, hrvatsku je skupinu hodočasnika pozdravio riječima: Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a osobito vjernike iz Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Dok molite na grobovima svetih apostola, sjetite se njihove vjere u Isusa iz Nazareta, jedinog Spasitelja, te svojim životom posvjedočite tu istinu. Hvaljen Isus i Marija! (rv/bitno.net)