Papa Franjo uputio je 11. veljače Pismo biskupima Sjedinjenih Američkih Država. Pismo je započeo razmišljanjem o izlasku Izraelskog naroda iz egipatskog ropstva. „Putovanje od ropstva do slobode koje je prošao izraelski narod, kako je pripovijedano u Knjizi Izlaska, poziva nas da pogledamo stvarnost našeg vremena, tako jasno obilježenog fenomenom migracija, kao odlučujući trenutak u povijesti da ponovno potvrdimo ne samo svoju vjeru u Boga koji je uvijek blizu, utjelovljen, migrant i izbjeglica, nego i beskrajno i transcendentno dostojanstvo svake ljudske osobe“, napisao je.

Tumaćeći suodnost migracija i povijesti spasenja, odnosno Krista i Crkve, papa Franjo podjeća kako je i Isus kao dijete, sa svojim roditeljima, bio primoran napustiti dom te otići u tuđinu. Čak i površno ispitivanje socijalnog nauka Crkve jasno pokazuje da je Isus Krist pravi Emanuel (usp. Mt 1,23); nije živio odvojeno od teškog iskustva protjerivanja iz vlastite zemlje zbog neposredne opasnosti za svoj život, i od iskustva da se mora skloniti u društvu i kulturi stranoj njegovoj vlastitoj. Sin Božji, postavši čovjekom, također je odlučio živjeti dramu useljavanja“, rekao je te uporište svojim tvrdnjama pronašao u Apostolskoj konstituciji Exsul Familia pape Pia XII u kojoj piše kako je i Nazaretska obitelj emigrirala u Egipat kako bi izbjegla „gnjev bezbožnog kralja“ te je tako „postala primjer i utjeha emigranata i hodočasnika svih doba i zemalja, svih izbjeglica“.

Govoreći o temeljnim vrijednostima čovjeka kao slike Božje, Papa je pozvao da se sve ljubi Kristovom „univerzalnom ljubavlju“, koja „odgaja u trajnom priznavanju dostojanstva svakog čovjeka, bez iznimke. Zapravo, kada govorimo o ‘beskonačnom i transcendentnom dostojanstvu’, želimo naglasiti da najodlučnija vrijednost koju posjeduje ljudska osoba nadilazi i podržava svaki drugi pravni obzir koji se može poduzeti da bi se regulirao život u društvu. Tako će svi kršćanski vjernici i dobri ljudi biti pozvani da legitimitet normi i javnih politika promišljaju u svjetlu dostojanstva osobe i njezinih temeljnih prava, a ne obrnuto“.

Aktualizirajući navedeno s trenutnom situacijom u SAD-u, Sveti Otac je rekako kako je „pomno pratio veliku krizu koja se odvija u Sjedinjenim Državama s pokretanjem programa masovnih deportacija“ te konstatirao da se „ispravno formirana savjest ne može ne kritički prosuditi i izraziti svoje neslaganje sa svakom mjerom koja prešutno ili eksplicitno poistovjećuje ilegalni status nekih migranata s kriminalom. U isto vrijeme, mora se priznati pravo nacije da se brani i zaštiti zajednice od onih koji su počinili nasilne ili ozbiljne zločine dok su bili u zemlji ili prije dolaska. S tim u vezi, čin deportacije ljudi koji su u mnogim slučajevima napustili vlastitu zemlju zbog krajnjeg siromaštva, nesigurnosti, izrabljivanja, progona ili ozbiljnog narušavanja okoliša, šteti dostojanstvu mnogih muškaraca i žena, i cijelih obitelji, i stavlja ih u stanje posebne ranjivosti i bespomoćnosti“.

Shvaćajući izazove današnjeg vremena, papa Franjo naglasio je kako se „autentična pravna država potvrđuje upravo u dostojanstvenom tretmanu koji zaslužuju svi ljudi, a posebno oni najsiromašniji i najmarginaliziraniji. Istinsko opće dobro promiče se kada društvo i vlada, uz kreativnost i strogo poštovanje prava svih – kao što sam potvrdio u brojnim prilikama – dočekuju, štite, promiču i integriraju najosjetljivije, nezaštićene i najranjivije. To ne sprječava razvoj politike koja regulira uredne i zakonite migracije. Međutim, ovaj razvoj ne može se ostvariti privilegijom jednih i žrtvom drugih. Ono što se gradi na temelju sile, a ne na istini o jednakom dostojanstvu svakog čovjeka, loše počinje i loše će završiti“.

„Kršćani vrlo dobro znaju da samo potvrđivanjem beskrajnog dostojanstva svega naš vlastiti identitet kao osobe i zajednice doseže svoju zrelost. Kršćanska ljubav nije koncentrično širenje interesa koji se malo po malo proširuju na druge osobe i skupine. Drugim riječima: ljudska osoba nije puka individua, relativno ekspanzivna, s nekim čovjekoljubivim osjećajima! Ljudska je osoba subjekt s dostojanstvom koji kroz konstitutivni odnos sa svima, osobito s najsiromašnijima, može postupno sazrijevati u svom identitetu i pozivu. Istinski ordo amorist kojeg treba promicati jest ono što otkrivamo neprestanim razmišljanjem o prispodobi o “Milosrdnom Samarijancu” (usp. Lk10,25-37), to jest razmišljanjem o ljubavi koja gradi bratstvo otvoreno svima, bez iznimke“, naglasio je papa Franjo te pozvao „sve vjernike Katoličke Crkve i sve muškarce i žene dobre volje da se ne predaju pričama koje diskriminiraju i uzrokuju nepotrebnu patnju našoj braći i sestrama migrantima i izbjeglicama. S ljubavlju i jasnoćom svi smo pozvani živjeti u solidarnosti i bratstvu, graditi mostove koji nas sve više zbližavaju, izbjegavati zidove sramote i naučiti dati svoje živote kao što je Isus Krist dao svoj za spasenje svih“.