U katehezi na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra Sveti je Otac govorio o milosrđu i utjesi. U knjizi proroka Jeremije, trideseto i trideset prvo poglavlje nazivaju se ‘knjigom utjehe’, jer se Božje milosrđe u njima predstavlja sa svom svojom sposobnošću da tješi i nadi otvara ožalošćena srca. I mi danas želimo slušati tu poruku utjehe – kazao je Papa.

Jeremija se obraća Izraelcima koji su odvedeni u stranu zemlju i najavljuje im povratak u domovinu. Taj povratak je znak beskrajne ljubavi Boga Oca koji ne napušta svoju djecu, nego se brine za njih i spašava ih. Za Izrael je progonstvo bilo razorno iskustvo. Vjera je slabila jer su bili u stranoj zemlji, bez hrama, bez bogoštovlja, a nakon što su vidjeli uništenu zemlju, teško je bilo ustrajati u vjeri u dobrotu Božju – kazao je Papa te spontano govoreći podsjetio na povijest Albanije.

Dolazi mi na um susjedna Albanija i kako se nakon teškog progona i razaranja uspjela pridignuti u dostojanstvu i u vjeri. Tako su patili Izraelci u progonstvu – primijetio je Papa.

I mi možemo katkada proživljavati neku vrstu progonstva: kada nas samoća, patnja i smrt potiču na pomisao da nas je Bog ostavio. Koliko smo puta čuli riječi: „Bog je zaboravio na mene“. Često ih izgovore osobe koje pate i osjećaju se napuštene. A koliko naše braće u ovom trenutku zaista proživljava stvarno i dramatično progonstvo, daleko od svoje domovine, imajući u očima slike porušenih kuća, strah u srcu te često, nažalost, i bol zbog gubitka dragih osoba. U tim se slučajevima netko može pitati: „Gdje je Bog?“ Kako je moguće da tolika patnja zadesi muškarce, žene i nevinu djecu – rekao je Sveti Otac.

Papa je nastavio spontano govoriti: A kad pokušaju ući na neku drugu stranu, vrata im zatvore. Samo tamo, na granici, jer su mnoga vrata i srca zatvorena. Izbjeglice pate na otvorenom, bez hrane i ne mogu ući, nisu dobro došli. Sviđa mi se kad mogu čuti i vidjeti države i upravitelje koji otvaraju srce i vrata – istaknuo je Papa.

Prorok Jeremija nam daje prvi odgovor. Prognani će se narod moći vratiti i vidjeti svoju zemlju i iskusiti Božje milosrđe. To je veliki navještaj utjehe: Bog ni danas nije odsutan u ovim dramatičnim vremenima, blizu je, i spašava sve koji se uzdaju u njega. Ne treba popustiti očaju, nego ustrajati u uvjerenju da dobro pobjeđuje zlo te da će Bog obrisati svaku suzu i odagnati svaki strah. Jeremija stoga svoj glas daje Božjim riječima punim ljubavi prema narodu: „Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resiti bubnjićima, u veselo kolo hvatati“ (Jr 31,3-34) – kazao je Papa.

Bog je vjeran, ne prepušta očaju. Bog ljubi beskrajnom ljubavlju, koju ni grijeh ne može zaustaviti, a zahvaljujući Njemu ljudsko se srce ispunja radošću i utjehom. Utješni se san o vraćanju u domovinu nastavlja u riječima proroka, koji, obraćajući se onima koji će se vratiti u Jeruzalem, veli: „I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi. Duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti“ (Jr 31,12).

U radosti i zahvalnosti, prognanici će se vratiti Sionu, penjući se na sveto brdo prema Božjoj kući, i tako će iznova uzdizati hvalospjeve i molitve Bogu koji ih je oslobodio. Taj povratak Jeruzalemu i njegovim dobrima opisan je riječju koja doslovno znači „navirati, teći“. Narod je viđen, u paradoksalnom pokretu, kao nabujala rijeka koja teče prema uzvisini Sion, penjući se na vrh brda. Čarobna je ovo slika kako bi se izrazilo veliko Božje milosrđe. Zemlja, koju je narod morao napustiti, postala je plijenom neprijatelja i opustjela. Sada, naprotiv, ponovo živi i cvjeta. A prognanici će biti kao navodnjeni vrt, kao plodna zemlja. Izraelski narod, kojeg je Bog vratio u domovinu, svjedoči pobjedi života nad smrću i blagoslova nad prokletstvom – objasnio je Papa.

Tako je, primijetio je Papa, narod osnažen i utješen, važna je ova riječ! Bog ga je utješio. Povratnici primaju život s izvora koji ih besplatno navodnjava. Tada prorok naviješta puninu radosti i,uvijek u Božje ime, obećava: Njihovu ću tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit nakon žalosti“ (Jr 31,13). Psalam pak veli da su im se usta ispunila smijehom kad su se vratili u domovinu; bila je vrlo velika radost. To je dar koji Bog želi dati svakome od nas, svojim opraštanjem koje obraća i izmiruje – ustvrdio je Sveti Otac.

Zaključujući katehezu Papa je rekao: „Prorok Jeremija nam je dao navještaj, predstavljajući povratak prognanika kao veliki simbol utjehe srcu koje se obraća. Gospodin Isus je ispunio prorokovu poruku. Pravi se i cjeloviti povratak iz progonstva i utješna svjetlost nakon tame krize vjere ostvaruje u Pashi, u potpunom i konačnom iskustvu Božje ljubavi, milosrdne ljubavi koja daje radost, mir i vječni život – zaključio je Sveti Otac.

Radio Vatikan | Bitno.net