U javnost je ovih dana dospjelo pismo pape Benedikta XVI. iz 2014. godine koje baca novo svjetlo na događaje iz veljače 2013. godine kada se odrekao službe. Ovo pismo, koje je do sada bilo nepoznato široj javnosti, otkriva jasan stav Benedikta XVI. o glasinama koje su pratile njegovu odluku o povlačenju s Petrove stolice.

Benedikt XVI., koji je Katoličku Crkvu predvodio od 2005. do 2013. godine, u pismu odlučno odbacuje nagađanja kako on “zapravo nikada nije napustio službu” ili da je nastavio djelovati kao svojevrsni “protupapa”. Štoviše, takve tvrdnje naziva apsurdnima i proturječnima jasnom dogmatsko-kanonskom učenju Crkve. One koji ih šire opisuje kao osobe koje “nisu ni pravi povjesničari ni pravi teolozi”. Upozorenja o mogućem postupnom raskolu u Crkvi također smatra neutemeljenima, piše Katolisch.de.

Ovo pismo nastalo je kao odgovor na upit talijanskog teologa Nicole Buxa, koji je godinu dana nakon Benediktove ostavke zatražio pojašnjenja vezana uz niz kanonskih, teoloških i praktičnih pitanja. Korespondenciju je Bux objavio u svojoj novoj knjizi “Stvarnost i utopija u Crkvi”, i to tek nakon smrti pape Franje, smatrajući da je time završena “emocionalna faza” koja je započela Benediktovim povlačenjem.

Naime, u Italiji su se tijekom pontifikata pape Franje javljale sumnje u legitimnost njegova izbora. Neki su čak tvrdili da Benedikt XVI. nije dobrovoljno odstupio, nego da je bio pod pritiskom ili onemogućen u vršenju službe. To bi, prema njima, značilo da papinska stolica nije bila slobodna, a Franjo nije bio legitiman papa. Jedan od najpoznatijih zagovornika ove teorije je talijanski novinar Andrea Cionci, autor knjige “Ratzingerov kod” u kojoj iznosi svoju verziju događaja.