PAINTING OF BLESSED BLESSED JOHN XXIII SEEN IN MUSEUM DEDICATED TO LATE PONTIFF

Ivan XXIII., odnosno Angelo Giuseppe Rinacalli, bio je 261. Petrov nasljednik, izabran 28. listopada 1958. godine, naslijedivši papu Pija XII. Odmah je u početku očitovao stil koji je održavao njegovu ljudsku i svećeničku osobnost, dozrelu kroz mnoga iskustva i snažan duhovni život. Preminuo je navečer 3. lipnja 1963. godine, a blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 3. rujna 2000. godine.

U razgovoru za Radio Vatikan o dobrom papi govorio je msgr. Loris Capovilla, koji je bio posebni tajnik pape Ivana XXIII. „Njegov je razgovor s Bogom bio neposredan, spontan i vedar. Bogu se obraćao kao što se dijete obraća majci. Njegova je vjera bila vjera malenih i siromašnih, tako ju je opisao u jednom pismu svojim roditeljima. Bio je nuncij u Bugarskoj, a na Božić je osjetio nostalgiju za svojom kućom. Sve je svoje vidio oko skromnog božićnog stola i piše: Božić je blagdan obitelji, naročito onih s mnogo djece, kao što je naša. Upravo iz ljubavi prema djeci moramo biti dobri i živjeti u miru – piše Roncalli i dodaje:
Znate da sam studirao, postigao doktorate, a zaboravio sam gotovo sve što sam u školi naučio. Ali ništa nisam zaboravio od onoga što sam naučio od vas, tata i mama, i od župnika, koji me je krstio. A to je svjetlo, najbolje što imam u životu: snaga da nastavim pokoravati se onome što mi Gospodin veli preko Svetoga Oca – stoji u njegovu pismu iz Bugarske.

Na primjedbu da svi priznaju veličinu pape Ivana XXIII. rekao je da je na dan izbora za papu, pokazavši se na srednjem balkonu bazilike svetoga Petra u šest sati popodne – kada su svjetla i teleobjektivi bili upereni u njega – bio znatiželjan, želio je vidjeti lica svoje braće i sestara, a nikoga nije vidio. Malo razočaran što nikoga nije vidio, ispripovijedao je: Kad sam se okrenuo da se s balkona vratim u dvoranu Blagoslova, ispred mene je prema meni bio Križ okrenut, tad mi se učinilo da mi Isus govori: Angelino, promijenio si ime i ruho, ali zapamti ako ne ostaneš blaga i ponizna srca, kao što sam ja, ništa nećeš vidjeti od života Crkve ni od života svijeta. Ostat ćeš slijep. Blaga i ponizna srca: to je kao papa najprije izgovorio – kazao je msgr. Capovilla.

[facebook]Ako želiš biti na izvoru bitnih informacija, klikni Like![/facebook]

Na upit o sazivanju II. vatikanskog sabora, rekao je da mu je Papa odmah u početku rekao: „Povjerit ću ti mnogo toga, reći ću ti koje odluke želim usvojiti, i ako si zadovoljan s tim novostima, reci mi, a ako nisi ne trebaš mi ništa govoriti, ja ću te pitati.“ To se dogodilo sa Saborom. Kad mi je prvi put govorio, ništa nisam rekao. Drugi put, također ništa nisam rekao. Kad je treći put govorio onda me upitao: „Kako to? Govorio sam ti o događaju za koji u sebi osjećam da dolazi od Duha Svetoga a ti ništa nisi rekao?“ – kazao je msgr. Capovilla.

Odgovorio sam: „Zato jer me niste pitali.“ Ne, drugi je razlog. Ti znaš da sam star, a da je projekt prezahtjevan i da ga neću moći ostvariti. Ti razmišljaš poput nekog činovnika koji za stolom razmišlja o projektu – rekao je. Tada sam mu odgovorio: Sveti Oče, sve što učinite bit će dobro i na blagodat cijelom čovječanstvu. Uzvratio mi je: Nije važno izvoditi, činiti, važno je prihvatiti nadahnuće, biti zanimljiv Bogu koji te zove na suradnju, to je već veliki pothvat. Pa kad bi mi se i dogodilo da samo navijestim Sabor, to bi već bio veliki događaj. To mi je bila prva pouka od dobroga Pape – kazao je msgr. Capovilla te dodao:
A druga je pak: Zapamti da sam biskup i da moram umrijeti kao biskup. Kad bude nešto teško, to mi moraš jasno reći. Kad se zbio posljednji razgovor s njim rekao sam mu: „Sveti Oče, došao je čas. Čekaj malo, trebat će pitati liječnike – odgovorio je. Kad sam mu rekao da smo već govorili s liječnicima, zagledao se u mene i rekao: „A tako je“. Da, Sveti Oče, tako je – odgovorio sam.

Onda, pripremimo se za rastanak. Morate mi svečano donijeti sakrament Euharistije, moraju biti nazočni svi moji najviši suradnici: sa svakim trebam razgovarati i oprostiti se i zavjetovati da će se Sabor nastaviti te da će biti okrunjen Gospodinovim blagoslovom. Glede pak nasljedstva, Isus je već odredio. Ako se nakon mene učini drugačije, nije važno: mi smo samo donekle važni. Važan je Bog, on se s nama malenim ljudima služi da čini velike i male stvari za spas cijelog čovječanstva – rekao je Dobri Papa prije preminuća.

(rv/bitno.net)